Stojite u trgovini i čekate svoj red na blagajni, kad odjednom počinje lupanje srca, pojačano znojenje, vrtoglavica ili mutan, zamagljen vid, neobične promene u telu i roj svakojakih užasavajućih misli u glavi. Ako ste se ikad susreli s ovakvom situacijom, jako dobro vam je poznato o čemu se ovde radi.
Reč je o napadu panike. U današnje vreme skoro pa svaka treća osoba doživi neki od oblika napada panike ili barem jaku vrstu anksioznosti.

Anksioznost se definise kao stanje uplašenosti ili straha koje uzrokuje naslućivanje stvarne ili zamišljene opasnosti, događaja ili situacije. Prevelika doza anksioznosti dovodi do napada panike. U određenom trenutku kada je telo mentalno, emocionalno i fizički isrcpljeno pojavljuju se napadi.

Najčešći uzroci napada panike su:

Potiskivanje emocija

– ponekad osoba može dugo vremena biti izložena stresu, visokoj dozi anksioznosti, potiskivanju emocija te se u određenoj životnoj dobi pojave napadi panike. Potisnuta ljutnja ili tuga mogu biti okidač za njihov razvoj. Naravno, to se ne pojavi preko noći. Može se dogoditi da osoba godinama skuplja u sebi neke emocije pre nego počne imati simptome koji su karakteristični za napade panike. No, iz osobnog iskustva rada sa brojnim osobama koje su se borile sa tim problemom znam da veća psihička i fizička iscrpljenost dovodi do bržeg pojavljivanja ovog problema.

Strah

– ovdje nije riječ o klasičnom strahu, nešto nas uplaši ili se povremeno uplašimo da se nešto ne dogodi. Ovde se radi o “strahu od straha”. Osoba u svojoj glavi ima najstrašnije moguće scenarije koji bi se mogli dogoditi kada krene napad panike. Najčešće to je strah od smrti, strah od sramoćenja, strah od gubitka kontrole te strah od svakog novog napada.

Kontrola

– ako osetimo da u nekom području života počinjemo gubiti kontrolu, paralelno s time znaju se pojaviti napadi panike. Kada ne puštamo da se stvari odvijaju svojim tokom i sve želimo držati pod kontrolom, toliko povećavamo razinu anksioznosti u svome telu da ono više ne može izdržati. Tada dolazi do raspada sistema, odnosno do napada.

 

Umor

– ovaj faktor uz nespavanje, nepravilnu prehranu i nedostatak uzimanja vode, može jako doprineti pojavi napada panike. Kada smo iscrpljeni fizički, emocionalno i mentalno, telo jednostavno više ne može te šalje alarm. Ponekad u obliku bolesti ili preloma, a u ovom slučaju u ovom obliku.

 

Činjenice koje treba znati o napadajima panike

 

Velika većina ljudi pretpostavlja, a malo toga zna o ovom problemu. Najčešće se boje, a zapravo ne znaju činjenice te suprotno tome veruju u lažna uverenja. Najčešća lažna uverenja i mitovi su:

“Od toga mogu poludeti.”

Usled napada panike osoba se zna uplašiti da će poludeti ili da ludi od tog doživljaja. Međutim, unatoč velikom roju misli u glavi, od napada panike se ne može poludeti. Osoba koja doživljava napade panike potpuno je mentalno zdrava, samo trenutno ima poremećaj koji ukazuje da u njoj nešto vrišti i traži pažnju.

 

“Negde vani ću pasti u nesvest.”

Da prvo objasnim sa znanstvene strane zašto ne možete pasti u nesvest, iako vam je takav osećaj. Kada krene napad panike, vaše telo ubrzano lupa te vam telom (i glavom) cirkulise dosta sveže krvi i mala je verovatnoca da ćete pasti u nesvest. Iako su senzacije ponekad toliko jake da vam se čini da ćete pasti svaki tren.

 

“Izgubiću kontrolu.”

Ovde se osoba može bojati da će izgubiti kontrolu nad sobom te da će se nešto strašno dogoditi. Nitko joj neće moći pomoći, umrijeće i sl. Kao što sam već navela, kada nam se čini da nemamo kontrolu u svom životu, tada se to manifestuje kroz telo. Takođe, puno puta kada skrivate nešto te ne možete toliko sve kontrolisati u životu, telo počne stvarati napadaje panike.

“Srce će mi stati.”

Osobe znaju strahovati da će doživeti srčani udar jer otkucaji srca znaju biti izrazito jaki u periodu kada se borite sa ovim napadima. No naš parasimpatički živčani sustav, odgovoran za vraćanje mira u telu, vrlo brzo nakon vrhunca napada vraća telo u ravnotežu te se na isti način i otkucaji srca normalizuju.

 

“Gubim vezu sa stvarnošću.”

Osobi se zna činiti da gubi vezu sa stvarnošću. Ovo se događa zbog jakih senzacija u telu kao i misli koje prolaze glavom. Ponekad osobe koje pate od napada panike znaju reći da im se čini kao da je svet projekcija nekog filma, odnosno može im se činiti da nisu više u dodiru sa stvarnošću, kao da su izolirani od “sada i ovde”.

 

Najčešće tehnike i zašto ne deluju

 

Verujem da ste, ako ste se ikada susreli sa napadajem panike, verovatno isprobali neku od ove tri tehnike:

  • “Diši duboko i smireno.”

– ovo ne deluje zato što u trenutku kada počinje napad panike te vi krenete disati, telo se zbuni te se osećaj panike može još pojačati u trenutku kada želite učiniti da se smanjuje. S druge strane, dok stojite u banci i čekate svoj red te krenu sve senzacije u telu i glavi, jako je teško ostati toliko smiren da bi se uspostavilo pravilno disanje. I zaboravljamo da upravo duboko, smireno disanje može dovesti do vrtoglavice u glavi ukoliko to inače ne prakticiramo, a time se napadaj panike pojača umesto da se smiri.

  •  “Razmišljaj pozitivno.”

– ovo je druga tehnika koju mnogi znaju koristiti, no teško je zanemariti sve misli i slike koji se stvaraju u glavi te u par sekundi prebaciti misli na pozitivno razmišljanje. Čak i ljudi koji svakodnevno praktikuju pozitivan stav, znaju u težim situacijama reagovati drugačije nego što bi inače. A pogotovo kada vam se u glavi vrte misli poput:
“Pasću u nesvest.”
“Umreću.”
“Ne mogu više.”
“Gubim kontrolu.”
U trenutku napada panike teško je ostati pozitivan jer se telo i um povežu te ono što se u umu odigrava, telo počinje osećati kao da se stvarno događa.

  • “Pokušaj ignorisati napadaj panike i ostani smiren.”

– nemoguće ga je ignorirati kada ga vi stvarno osećate. To je isto kao da prema vama ide tigar, a vi ćete se praviti da ga nema i ignorirati ga. Možemo pokušati prevariti um, no telo će nesvesno i dalje reagovati kako oseća da je istina. A istina je da imate napad panike, bez obzira što drugi to ne vide i što se to odvija samo u vama.

Šta učiniti kada dođe napadaj panike?

Za početak je potrebno osvestiti da napad panike zapravo ne dolazi. Drugim rečima napad panike je jače doživljavanje osećaja i senzacija u telu. On se stvara u vama, dolazi iz vas pa stoga možemo reći da ga na neki načn sami stvarate. Ako uzmemo ovu pretpostavku kao istinu, to znači da vi takođe možete te napade i prekinuti.

Paralelno s radom na svojim emocijama, puštanju nezadovoljavajućih aspekata u svom životu te stvaranju oslonca i podrške u sebi, ipak nešto možete učiniti dok se još uvek napadi pojavljuju.

Prvi korak je priznanje da se napad događa. To znači da ga ne pokušavate negirati, ignorisati ili se praviti pozitivnim afirmacijama da ga nema. On je pokazatelj da mora izaći nešto što vas guši iznutra, što se više ne može sakriti ni od vas ni od drugih.

Drugi korak nakon priznavanja:” U redu, stiže napad panike.” je opis u svojoj glavi kako je u stvarnosti. Znači sve što vam se u datom trenutku događa (lupa mi srce, znoje mi se ruke, imam čudne misli, itd.), osvestite i izgovorite u sebi bez preuveličavanja ili smanjivanja. Kada tako napravite sebi ćete u par sekundi objasniti što je i kako je uistinu. Na temelju toga, dolazi do smirivanja telesnih simptoma jer su prepoznati i viđeni. To je isto kao kada ste ljuti, pa kažete “Ljuta sam.” , samim priznavanjem ljutnje, ona se smanjuje.

Treći korak je dobrodošlica i traženje da se taj osećaj pojača. Znači kada krene napad panike možete u sebi izgovoriti nešto tipa: “Aha, znači evo sada se pojavljuješ. Dobrodošao, ajde budi još malo jači, što više možeš.” I kada ga pokušate pojačati videćete da je to nemoguće, time se zapravo on smanjuje, odnosno senzacije u telu se smanjuju. Osobe najčešće beže iz svih situacija kako bi izbegli da opet dođe do napada, no to nije rešenje. Ne možete celi život bežati, jednom ćete se morati suočiti s time. Pa bolje pre nego kasnije, kada vam već napadi mogu zahvatiti većinu područja u životu i preuzeti kontrolu nad vama. Zato vi preuzmite kontrolu nad njima.

Još jedan savet koji sam otkrila kroz savetodavni rad je da kada krene napada panike, možete svoju svesnost usmeriti na “sada i ovde” kroz npr. dodirivanje stolice na kojoj sedite ili dodir kišobrana u ruci, torbe na ramenu ili što god vam se u tom trenutku nađe pri ruci. Pri tom dodirivanju uvidela sam da na neki način dolazi do tzv. nesvesnog stvaranja sigurnosti i podrške u osobi. Pri tome možete usmeriti svesnost na to kakav je predmet koji dodirujete (materijal, tekstura, osećaj itd.). Možda zvuči čudno, no ovo je izrazito korisno kada vam se napad panike dogodi u situaciji (poput tramvaja) gde ne možete isti tren pobeći ili se sakriti.

 

Napisala: Marta Kravarščan, neurolingvistička praktičarka, life savetnica, business coach.

 

Nema komentara

Komentariši