Photo by Engin Akyurt from Pexels

Depresija se može iskazati na različite načine, i fizički i bihejvioralno. Može izgledati kao da sama depresija može pronalaziti izlaz na razne načine. Muškarci češće ovako eksternalizuju svoju depresiju. Psiholozi navode da prekomerno konzumiranje alkohola, ljubavne afere van postojeće veze, povećana agresivnost ili povlačenje od voljenih osoba takođe mogu biti znaci depresije. Od fizičkih simptoma karakteristični su bol u leđima, smanjena seksualna želja, hroničan umor, nesanica, kao i promena navika u ishrani – gladovanje ili prejedanje.

Razdražljivost/Ljutnja

Ponekad se depresija može javiti u obliku razdražljivosti ili ljutnje – kada se osećate bespomoćno ili beznadežno. Manje je poznata činjenica da je razdražljivost ne samo znak depresije, već da često signalizira ozbiljniji nivo depresije, naročito ako se dugotrajno manifestuje u odnosu prema partneru ili porodici. Neprijateljsko raspoloženje i neprijatno ponašanje su takođe povezani sa verovatnoćom da je u pitanju anksioznost. Druge emocije kao što su tuga, sramota ili bespomoćnost često se maskiraju ljutnjom, ali je upravo ljutnja osećanje koje se neočekivano pojavljuje u javnosti kod depresivnih osoba.

Perfekcionizam

Brojne istraživačke studije već godinama podvlače povezanost perfekcionizma i depresije. Prisutan je konstantan pritisak da će osoba biti voljena i prihvaćena od strane okoline samo ako je savršena. Za perfekcioniste je napraviti grešku “smrtni greh”, i znak ličnog nedostatka ili mane, a ne činjenice da je ljudski grešiti i da svi pravimo greške. Zbog toga ove osobe lako upadaju u depresiju. Da bi se suprotstavili strahu od neuspeha i sramote koja dolazi s njim, potrebno je raditi na samopoštovanju i saosećanju, što je teško, zbog čega im je najčešće potrebna pomoć stručnog lica.

Šta je sa telesnim funkcijama?

Česte su promene apetita. Tipično je apetit oslabljen. Ipak, depresija se može manifestovati i pojačanim apetitom i porastom telesne težine, što je karakteristično za atipične depresije. Poremećaj spavanja je takođe čest. Gotovo 80% bolesnika tuži se na smetnje spavanja, osobito na teškoće pri usnivanju i na rano jutarnje buđenje. Često im se događa da se uzastopno više puta bude noću i da tada ne mogu lagano zaspati. Upravo pojedinci koji se bude u ranim jutarnjim satima (terminalna insomnija) naginju najtežem kliničkom obliku depresije.

Povremeno se depresivni bolesnici žale na hroničnu iscrpljenost. Depresivna osoba smanjenog je interesa za seksualne aktivnosti što se ponekad može manifestovati kao glavni problem, a neodgovarajuća dijagnoza može ponekad takve osobe usmeriti na bračnu terapiju s ciljem rešavanja seksualnih problema jer se depresivni poremećaj ne prepoznaje.

Nemogućnost koncentrisanja

Svako ima problema da se s vremena na vreme koncentriše, pogotovo  ako vam je nešto posebno na umu. Ali da pitanje koncentracije toliko utiče na vaš rad ili odnose – takođe mogu biti znak depresije. Teškoće u koncentraciji direktno ugrožavaju funkcionisanje čoveka, i otežavaju rad ili školovanje, te mogu dovesti do propuštanja zadataka ili rokova.

Mnogi depresivni bolesnici imaju poteškoće koncentracije ili smanjenu sposobnost mišljenja. Mogu osećati kako više ne uče efikasno ili zakazuju na poslu, pa čak i u svakodnevnim aktivnostima. U ozbiljnim slučajevima depresivni bolesnici nisu u mogućnosti ni pogledati televiziju. U dve trećine bolesnika postoje određene smetnje pamćenja i zapamćivanja koje ponekad ostavljaju sliku tzv. depresivne pseudodemencije.

Neki se ne mogu setiti čak ni uobičajenih svakodnevnih radnji, npr. kod žena se javlja nesposobnost za kuhanje ili spremanje pa takvo stanje može imitirati demenciju. Osobito to može predstavljati dijagnostički problem u starijih bolesnika. Stoga se nikako ne bi smelo dogoditi da se u starijih bolesnika sa takvim simptomima, a koji su uzrokovani depresijom, previdi postavljanje prave dijagnoze i tako zanemari odgovarajuće lečenje.

Kakva je psihomotorika?

Depresivni bolesnik može imati ukočeno držanje, bez spontanih pokreta, pogled u stranu i prema dole. Psihomotorna usporenost manifestuje se kao usporeno mišljenje i govor koji zbog gubitka intonacije djeluje monotono, kretnje su također usporene, a rečenice kratke i oskudne. Psihomotorna zakočenost može ići do potpune nepokretnosti (tzv. depresivnog stupora), takvi bolesnici često su zapuštena izgleda i mutistični (odbijaju govoriti). Kada izađu iz stupora, bolesnici se mogu prisjetiti što su tijekom tog perioda doživljavali. Nasuprot takvom “sputanom” ponašanju, depresivne osobe mogu biti i uznemirene (psihomotorna agitacija), posebno stariji bolesnici. Depresivne osobe u psihomotornom nemiru ili agitaciji ne mogu mirno sedeti ili stajati na jednom mestu, stalno su u pokretu. Npr. stiskanje šaka, “kršenje prstiju” i “čupanje” kose česti su znakovi agitacije.

Ekstremna krivica

Krivica je u nekim slučajevima prirodna reakcija, ali često dubok osećaj krivice za mnoge ili većinu područja u vašem životu može signalizirati depresiju. Psihoterapeuti to nazivaju patološkom krivicom. Za depresivnu osobu krivica može postati sveobuhvatna. On/ona skeniraju prošlost i vide samo niz neuspeha. Depresivna osoba može se osećati krivim zbog bezbroj razloga: zbog svog rođenja, zbog toga što je imala depresiju, zato jer ne može da razmišlja o bilo kakvoj važnoj životnoj ulozi ili događaju, a da je ne uznemirava osećaj žaljenja.

Prebacivanje iz tuge u sreću i obratno

Često i kratkotrajno “prebacivanje” iz stanja tuge u sreću i obratno, može biti veliki znak da se dešava nešto ozbiljnije. Kada ste depresivni, neki srećan događaj vas može izvući iz toga, a stvari mogu izgledati u redu, ali za kratko: depresija se obično vraća kada se, recimo, pridružite tom događaju. Psihoterapeuti navode ovaj “interesantan” simptom depresije koji možda nije dobro poznat- kada se neko sa depresijom privremeno “podiže” iz tog stanja zbog pozitivnog događaja, prilike ili međuljudske veze, kratko je ublažava, ali se ubrzo kasnije ponovo vraća u depresivno stanje.

Samolečenje pogrešnim metodama

 

Ovo nije tako suptilan simptom, ali ga svakako vredi spomenuti. Depresija često nosi sa sobom zavisničko ponašanje – ljudi sa depresijom češće piju alkohol, puše, imaju poremećaje u ishrani i imaju druge zavisnosti. Kada ste depresivni, prirodno je da želite da koristite alate koji vam stoje na raspolaganju da biste se nosili sa tim stanjem. Problem je u tome što ljudi obično ne biraju zdrave alate: mnogo je lakše pušiti i piti nego ići na psihoterapiju ili vežbati. Prethodne metode će učiniti depresiju još gorom, dok će vas pravi načini oporaviti. Ako primetite da se angažujete u vezi bilo koje vrste supstance ili ponašanja više nego što ste navikli, ili toliko da potpuno promenite vaš način života na gore, ozbiljno razmislite o tome da razgovarate sa stručnim licem o tome.

Lečenje depresije

 

Ovakvi suptilniji simptomi depresije definitivno zaslužuju da im posvetite pažnju ako doživljavate bilo koji, ili nekoliko njih. Razgovarajte sa prijateljicom, ili još bolje, kontaktirajte psihologa/psihoterapeuta, ako mislite da ste depresivni. Prvi i najvažniji korak u lečenju depresije je potražiti pomoć stručnog lica i okružiti se ljudima sa velikom dozom empatije.

Za depresiju nema magičnog brzog leka, ali svakako postoje efikasni tretmani. Često je samo pitanje pronalaženja pravog ili odgovarajuće kombinacije. I zapamtite da niste sami: mnogi ljudi se bore i oporavljaju od depresije – i što više ljudi pričaju o tome, lakši je put ka oporavku.

Nema komentara

Komentariši