Miris čovekovog tela sadrži u sebi brojne psihološke i biološke informacije, koje, iz nekog razloga, zanemarujemo.

Francuski kralj Luj XIV bio je opsednut prijatnim mirisima.

Cveće krasilo je svaku prostoriju u Versaju, nameštaj i fontane su bili su poprskani parfemom, čak su i posetioce parfemisali pre nego što uđu u palatu.

Ne znamo da li je to radio zbog toga što njegova lična higijena nije bila na nivou koji bismo danas očekivali ili je jednostavno voleo da se poigrava sa parfemima.

Miomiris našeg tela otkriva detalje o našem zdravlju, poput prisustva bolesti (kolera ima sladak miris, a dijabetes aromu pokvarenih jabuka).

„On može pokazati naš način ishrane”, kaže Mehmet Mahmut, psiholog i stručnjak za miris i zadah na Univerzitetu Makeri (Australija).

„Iako postoje studije koje osporavaju tu tvrdnju, moja grupa je otkrila da što više mesa unosimo u organizam, naše telo ima prijatniji miris.”

Muškarcima je miomiris ženskog tela privlačniji tokom folikularne faze menstrualnog ciklusa, kada su žene najplodnije, dok im je tokom menstruacije najmanje prijatan i privlačan.

Time su se naši antički preci često rukovodili kada su vršili odabir najboljih kandidatkinja za reprodukciju, navodi se u tom istraživanju.

Takođe, nivo testosterona kod muškarca može poboljšati njegov miris.

Iako se on može promeniti u zavisnosti od načina ishrane i zdravstvenog stanja, u najvećoj meri je jedinstven, jer je određen genetikom.

Miris našeg tela je dovoljno unikatan, a naše čulo mirisa izoštreno, da među gomilom znojavih majica možemo izdvojiti par koji pripada identičnim blizancima.

Miris tela identičnih blizanaca je toliko sličan da u ovom eksperimentu njihove majice nisu bile pomešane sa identične druge dve koje su im pripadale.

„Primer je važan jer pokazuje da geni utiču na to kako mirišemo”, kaže Anješka Sorokovska, psihološkinja i specijalistkinja za oblast čula mirisa s Univerziteta Vroclav (Poljska).

„Stoga je dovoljan miris da bismo dobili genetsku informaciju o nekome.”

Na globalnom nivou, trošimo milijarde pokušavajući da promenimo ili maskiramo prirodan miris našeg tela pomoću parfema i aroma

Kozmetiku biramo u skladu s našim genetski određenim sklonostima ka mirisima.

Sorokovska i njene kolege su pokazale da je moguće načiniti profil nečije ličnosti na osnovu njegovog izbora parfema.

Oni smatraju da su gosti Luja XIV već na osnovu mirisa u vazduhu koji ih je dočekao po dolasku imali ideju o tome kakvo mu je raspoloženje.

Sve te podatke skladišti miris našeg tela, ali šta mi imamo od toga

Za potrebe jednog istraživanja, nekoliko žena je dobilo majice koje su nosili nasumično odabrani muškarci i zatraženo im je da ih rangiraju po prijatnosti.

Redosled koji su napravile sledi istu šemu, kao ono što zovemo različitost antigena ljudskog leukocita (Human Leukocyte Antigen – u daljem tekstu HLA).

HLA je grupa proteina koja našem imunom sistemu pomaže da razlikuje ćelije koje nam pripadaju u odnosu na one koje dolaze od nekog drugog – i stoga predstavljaju potencijalne patogene.

Genski kompleks koji enkodira HLA, nazvan MHC, takođe enkodira pojedine druge proteine koji se koriste u odgovoru našeg imunog sistema i korisne su kao prečica naučnicima kada treba da vide koju vrstu zaštita on može ponuditi.

Vaš HLA profil se razlikuje od svih ljudi koje poznajete – iako neki, poput, vaših bliskih rođaka, imaju sklop koji je sličniji vašem u odnosu na druge.

Iz ugla genetike, prednošću se smatra ako imate dete koje ima potpuno drugačiji HLA profil u odnosu na vaš.

Žene koje su učestvovale u eksperimentu najpre bi odabrale majice onih muškaraca čiji je HLA profil drugačiji u odnosu na njihov, dok su među poslednjima bile one sa sličnim.

Dakle, bile su u stanju da prepoznaju muškarce, i da ih izdvoje, koji najbolje odgovaraju kad je reč o genetici imunog sistema. Naravno, odabir je bio nasumičan.

Verovali ili ne, sve se svodi na genetiku.

Još uvek nije otkriven mehanizam, koji uzrokuje da nam miris suprotnog HLA deluje privlačno, kaže Sorokovska.

„Međutim, pretpostavlja se da HLA proizvodi određene supstance koje apsorbuje bakterija naše kože koja zatim proizvodi određenu aromu.”

Da li čovek koristi genetsku informaciju skrivenu u mirisu tela kako bi odabrao partnerku-partnera?

Ne deluje tako.

U studiji koja je obuhvatila skoro 3,700 bračnih parova, privlačnost koja rezultira vezom sa osobom suprotnog HLA ravna je slučajnosti.

Možda nas privlače određeni mirisi, i možda razloge treba tražiti u genetici, ali se pri odlučivanju o tome s kim ćemo stupiti u brak ne rukovodimo mirisom.

„Međutim, iako HLA ne utiče na izbor, utiče na seksualni užitak”, kaže Sorokovska.

Veze ljudi sa anosmijom (gubitkom čula mirisa) nemaju srećan ishod, tvrde u svojoj studiji Mahmut i Ilona Kroj sa drezdenskog univerziteta.

 

Zbog čega ljudi koji nisu u vezi drugačije mirišu

 

Partneri sa suprotnim HLA – što se, po svoj prilici, događa slučajno – beleže najviši nivo seksualnog užitka i želje da se ima dete.

Ta povezanost je naglašenija kod žena. One čiji partneri imaju sličan HLA smatraju da im je seksualni život oskudan i nemaju izrazitu želju za decom.

Međutim, na osnovu poređenja rezultata različitih studija dolazimo do zaključka da se taj odnos ne može uzeti kao jednoznačan.

Biolozi evolucionističkog usmerenja smatraju da težište stavljeno na izbor koji treba da napravi žena ima smisla.

Budući da je majka ta koja najviše ulaže u podizanje dece i stoga može najviše da izgubi ukoliko odabere genetski inferiornog muškarca, obično žena bira muškarca.

Ona mora da otvori četvore oči, da traži znakove koji odaju njegov kvalitet.

Zbog toga često rade različite stvari, najčešće plešu, pevaju ili ili nude poklone – moraju da dokažu svoj genetski kvalitet.

Povezanost sklonosti ka određenim telesnim mirisima i gena podstakao je trend „speed-dating” majica i čak onlajn servisa sa „mirišljavim mejlovima”.

Međutim, još uvek ne postoje čvrsti dokazi da se dobar odabir za dejting zasniva na mirisu.

Mogli bismo reći da imamo sklonost ka nečemu, ali u stvarnosti se ispostavlja da ne donosimo odluke zasnovane na toj sklonosti. Zašto?

Jedan od odgovora bi mogao da bude da su stvarne situacije isuviše komplikovane da bismo pojedinačnu informaciju prihvatili kao presudnu.

Ostala čula mogu poremetiti informaciju koju primamo preko mirisa.

Na osnovu izolovanog telesnog mirisa možemo formirati čvrste pretpostavke o nečijem neuroticizmu.

Ali, ako uz miris imamo i sliku, one će biti „zbrkane”, postaće nepouzdane, kaže Sorokovska.

„A nismo u stanju da sudimo o nečijem neuroticizmu samo na osnovu njegovog lica.”

Ona kaže da je telesni miris pouzdaniji kada formiramo sud o nečijem neuroticizmu, ali da su lica jednostavnija, a često radimo prosto samo ono što je jednostavnije.

U drugoj studiji, udate žene su odabrale majice svojih muževa, a žene koje nisu u vezi majice prijatelja, koje su bile pomešane sa nasumično odabranim majicama nasumično odabranih muškaraca.

„Da li se žena odlučuje za partnera sa kojim zasniva bračnu i vanbračnu zajednicu zbog toga što joj se njegov telesni miris više sviđa u odnosu na mirise drugih muškaraca?”, pita Mahmut.

„Ne nužno. Ne postoji neporecivi dokaz da svog partnera stavljaju na prvo mesto.”

U ovom primeru, žene nisu odabrale bračne drugove čiji telsni miris im se najviše svideo.

U još jednom istraživanju koje je takođe radio Mahmut, telesni miris neznanca je bio jači od mirisa oženjenog čoveka.

On tumači da bi to moglo biti zbog „određenih dokaza o povezanosti snižavanja visokog nivoa testosterona i jačeg telesnog mirisa.

Znamo da postoji veza redukcije tih testosterona i starenja, koja se tiče načina na koji funkcioniše život oženjenog čoveka posle 40. godine – davanje prioriteta deci i tome slično.

Muškarci koji su u vezama, a još više oni koji imaju decu, imaju niži nivo testesterona.”

Telo žene je muškarcima najviše privlačno u ključnim trenucima njihovom menstrualnog ciklusa

Dakle, znamo da pomoću teelsnog mirisa odašiljemo podatke o našim reproduktivnim kvalitetima, i znamo da možemo da ga uočimo, ali ipak se ne ponašamo u skladu s tim.

A da li bi trebalo?

„Ako je vaš jedini cilj da nađete partnera sa dobrim genima, onda možda treba da obratite pažnju na telesni miris”, kaže Sorokovska.

„Ali, većini ljudi to nije presudno, i većina to ne radi.”

Mahmut se slaže: „Dugo vremena su ljudi shvatali miris kao nešto što je beskorisno. Potrošili smo hiljade godina skrivajući naš prirodan miris.”

 

IZVOR: BBC NEWS

Nema komentara

Komentariši