Machiavelli je primijetio da su oni koji su imali vlast nad stanovništvom shvatili da je ujedinjeno stanovništvo uvijek jače od onih koji njime vladaju pa su tako vladari od davnih vremena nastojali podijeliti mnoge i oslabiti snagu koja je bila jaka dok je bila ujedinjena, korištenjem metoda koje potiču podjelu. Svjesna i inteligentna manipulacija organiziranim navikama i mišljenjima masa važan je element i u demokratskom društvu. Oni koji manipuliraju ovim nevidljivim mehanizmom društva čine nevidljivu vlast koja je prava vladajuća moć naše zemlje.

Nama upravljaju, naše umove oblikuju, naše ukuse formiraju, naše ideje sugeriraju, uglavnom ljudi za koje nikada nismo čuli… u gotovo svakom činu našeg svakodnevnog života, bilo u sferi politike ili poslovanja, u našem društvenom ponašanju ili etičkom razmišljanju, nama dominira relativno mali broj osoba koji razumiju mentalne procese i društvene obrasce masa. Oni su ti koji povlače žice koje kontroliraju javni um, koji uprežu stare društvene snage i smišljaju nove načine da vežu i vode svijet.

 

“Svjesna i inteligentna manipulacija organiziranim navikama i mišljenjima masa važan je element u demokratskom društvu. Oni koji manipuliraju ovim nevidljivim mehanizmom društva čine nevidljivu vlast koja je prava vladajuća moć naše zemlje. Nama upravljaju, naše umove oblikuju, naše ukuse formiraju, naše ideje sugeriraju, uglavnom ljudi za koje nikada nismo čuli… u gotovo svakom činu našeg svakodnevnog života, bilo u sferi politike ili poslovanja, u našem društvenom ponašanju ili etičkom razmišljanju, nama dominira relativno mali broj osoba koji razumiju mentalne procese i društvene obrasce masa. Oni su ti koji povlače žice koje kontroliraju javni um, koji uprežu stare društvene snage i smišljaju nove načine da vežu i vode svijet.” – Propaganda, Edward Bernays

 

Ovaj odlomak napisao je Edward Bernays, nećak Sigmund Freuda i pionir koji stoji iza oglašavanja, moderne propagande i područja odnosa s javnošću. Bernaysov utjecaj bio je golem. Oslanjajući se uvelike na uvide svog ujaka, razvio je vrlo uspješne tehnike manipulacije koje se i danas koriste ne samo od strane tvrtki za prodaju potrošačkih proizvoda, već i od strane moći koje bi, prema riječima Bernaysa, “kontrolirale i upravljale masama”.

Istražit ćemo neke od Bernaysovih najintrigantnijih ideja, obraćajući posebnu pozornost na njegove uvide o tome kako se grupna psihologija može koristiti za kontrolu i manipulaciju masa.

U svom klasičnom djelu Grupna psihologija i Analiza ega, Sigmund Freud je opisao grupnu psihologiju kao „zaokupljenu individualnim čovjekom kao pripadnikom rase, nacije, kaste, profesije, institucije ili kao sastavni dio gomile ljudi koji su u određeno vrijeme organizirani u grupu s nekom određenom svrhom.” Drugim riječima, grupna psihologija pokušava razumjeti kako se ponašanje, misli i emocije pojedinca mijenjaju kada postane dio grupe.

Sklonost ljudskih bića da formiraju grupe odabrana je za našu evolucijsku prošlost zbog prednosti preživljavanja koje je nudila. Drevni ljudi koji su se organizirali u plemena imali su veću vjerojatnost da će preživjeti i razmnožavati se u teškim okruženjima u kojima su živjeli. Međutim, uz pomoć suvremenih tehnologija, ljudi su danas transformirali okoliš na način koji čini vrijednost preživljavanja plemenske organizacije zastarjelom.

Ali uz to rečeno, drevna i instinktivna privlačnost plemenske organizacije i dalje je velika u životima većine, a mnogi se ljudi danas identificiraju i stoga postavljaju stereotipe i sebi i drugima na temelju stvari kao što su rasa, klasa, spol, nacionalnost, vjera ili političke stranke ili ideologije koje se netko drži.

Ova kontinuirana sklonost uključivanju u grupnu identifikaciju je, prema Bernaysu, funkcija proširenog osjećaja vlastite važnosti koja pojedincima proizlazi iz poistovjećivanja s potencijalno moćnom masom. Baš kao što je “vučji čopor mnogo jači od združene snage njegovih pojedinačnih članova” (Edward Bernays), tako i pojedinac osjeća potencijalnu moć grupe i izvlači osjećaj moći u identificiranju s njom.

Počevši od kasnog 19. stoljeća, brojni mislioci, ponajviše Freud i Gustave Le Bon, pokušali su razumjeti zašto se ljudi bave grupnom identifikacijom i kako grupna identifikacija utječe na nečiji um i ponašanje. Kako je Bernays primijetio, uvidi koji su proizašli iz ove studije privukli su pozornost onih na pozicijama moći koji su željeli proširiti svoju kontrolu nad društvima.

Ti su ljudi vidjeli potencijal preuzimanja teorijskih uvida grupne psihologije i njihove transformacije u praktične metode koje bi se mogle koristiti za manipuliranje masama izvan očiju javnosti – zadatak koji je bio temelj Bernaysova rada u odnosima s javnošću. Kako je Bernays objasnio u svojoj knjizi Propaganda:

“Sustavno proučavanje psihologije masa otkrilo je potencijal nevidljivog upravljanja društvom manipulacijom motiva koji pokreću čovjeka u grupi. Ova istraživanja su utvrdila da grupa ima mentalne karakteristike različite od onih pojedinca, te da je motivirana impulsima i emocijama koje se ne mogu objasniti na temelju onoga što znamo o individualnoj psihologiji. Stoga se prirodno postavilo pitanje: ako razumijemo mehanizam i motive grupnog uma, nije li moguće kontrolirati i organizirati mase prema našoj volji, a da oni to ne znaju?” – Propaganda, Edward Bernays

Veliki potencijal korištenja uvida iz grupne psihologije za kontrolu masa djelomično je u funkciji činjenice da na pojedinca može utjecati grupa ili gomila čak i kada je fizički izoliran. Kao što je Bernays istaknuo u svojoj knjizi Kristaliziranje javnog mišljenja, gomila “ne znači samo fizičku agregaciju određenog broja osoba… gomila je prije stanje uma”.

Sve dok se netko bavi grupnom identifikacijom, njihov um i ponašanje bit će promijenjeni trajnim utjecajem grupne psihologije, čak i bez drugih fizički prisutnih članova grupe.

Da bismo razumjeli kako sklonost ljudskih bića da se uključe u grupnu identifikaciju čini mase podložnim manipuliranju, moramo se osvrnuti na jednu od Freudovih ideja koja je snažno utjecala na tehnike manipulacije koje je razvio Bernays. U svojoj knjizi Propaganda, objavljenoj 1928., Bernays je objasnio:

„Uglavnom su psiholozi Freudove škole istakli da su mnoge čovjekove misli i djela kompenzacijski nadomjesci za želje koje je on bio dužan potisnuti. Stvar se može poželjeti ne zbog njezine unutarnje vrijednosti ili korisnosti, već zato što je nesvjesno u njoj vidio simbol nečeg drugog, želju koju se stidi priznati sebi. Muškarac koji kupuje automobil može misliti da ga želi u svrhu kretanja… Možda ga zaista želi, jer je simbol društvenog položaja, dokaz njegovog uspjeha u poslu ili sredstvo da zadovolji svoju suprugu.” – Propaganda, Edward Bernays

Ono što je Freud sugerirao je da često postoji razlika između nečijih svjesnih misli, te osjećaja i želja koji se ne uklapaju s nečijom slikom o sebi i koji su stoga potisnuti. Ova činjenica, Bernays je prepoznao, čini ljudska bića manipulativnim. Jer ono što implicira jest da ako se mogu osmisliti propagandne ili psihološke operacije koje zaobilaze svjesne i racionalne sposobnosti pojedinca, ciljajući umjesto toga na potisnute emocije i skrivene želje, moguće je potaknuti ljude da usvoje uvjerenja i ponašanja, a da oni nisu svjesni temeljne motivacije koja ih vode dalje. Kako je Bernays objasnio:

“Ljudi su u velikoj mjeri potaknuti motivima koje skrivaju od sebe… Očito je da uspješni propagandist mora razumjeti prave motive i ne biti zadovoljan prihvaćanjem razloga koje ljudi navode za ono što čine.” – Propaganda, Edward Bernays

Moguće je, iako često nije slučaj, da pojedinac postane svjestan temeljnih motiva koji pokreću njegova uvjerenja i djela kroz iskrenu i kritičku introspekciju. Međutim, kada netko podlegne učincima grupne identifikacije, takva kritička introspekcija postaje gotovo nemoguća. “Grupa je izvanredno lakovjerna i otvorena za utjecaj”, napisao je Freud, “nema kritičku sposobnost”.

Identificirajući se s grupom, pojedinac podređuje samoanalizu i pronicljivu potragu za istinom u korist održavanja grupnih interesa i kohezije. A s njihovim kritičkim sposobnostima oslabljenim utjecajem grupne psihologije, postaju vrlo osjetljivi na psihološke operacije koje su osmišljene da ciljaju na potisnute ili nesvjesne želje i emocije.

Čini se da u današnje vrijeme postoje snage koje djeluju kroz mainstream medije i popularnu kulturu, koje pokušavaju povećati sklonost pojedinca da se uključi u određene vrste grupne identifikacije – naime identifikacije koje dijele populaciju u sukobljene skupine. Ovaj fenomen ima potencijalno strašne posljedice i za stabilnost i za slobodu društva, jer dopušta onima na vlasti da uspostave vjekovnu taktiku zavadi pa vladaj.

U svojoj knjizi Rasprave o Liviju, Machiavelli je primijetio da su oni koji su imali vlast nad stanovništvom shvatili da je ujedinjeno stanovništvo uvijek jače od onih koji njime vladaju pa su tako vladari u davna vremena nastojali “podijeliti mnoge i oslabiti snagu koja je bila jaka dok je bila ujedinjena” korištenjem “onih metoda koje potiču podjelu”. (Machiavelli)

Dijeljenjem populacije po linijama kao što su rasa, klasa, religija, spol ili političke preferencije, ili drugim riječima na grupe koje su prirodno sklone sukobima, učinci grupne psihologije čine racionalni diskurs i debatu između pojedinaca u tim odvojenim skupinama krajnje malo vjerojatnim.

“Svaka grupa… svoje vlastite standarde smatra konačnim i neospornim, te nastoji odbaciti sve suprotne ili različite standarde kao neobranjive.” – Kristaliziranje javnog mišljenja, Edward Bernays

Nesposobne razriješiti razlike u mišljenjima putem racionalnog diskursa, skupine čije se strukture uvjerenja sukobljavaju obično se vraćaju na destruktivnija sredstva u pokušaju da poraze one koje doživljavaju kao prijetnju. Društvo kojim dominiraju takve skupine stoga se lako dijeli u sve neprijateljskijem sukobu, a kao rezultat toga, ne samo da stanovništvo u cjelini postaje oslabljeno, kako je istaknuo Machiavelli, nego mu se pogled skreće s akcija onih koji djeluju iza kulisa koji čine, prema riječima Bernaysa, “nevidljivu vladu koja kontrolira sudbine milijuna”.

Iako nema ništa loše u stvaranju osjećaja pripadnosti na temelju zajedništva koje dijelimo s drugima, pogrešno je temeljiti svoj osobni identitet prvenstveno na našem članstvu u grupi.

To je ključni razvoj svijesti, jer postojanje društva utemeljenog na individualnim pravima i osobnim slobodama ovisi o populaciji koja je razvila tu sposobnost individualne svijesti, ili drugim riječima, o društvu pojedinaca koji razumiju sebe i kako tretirati druge kao pojedince prije svega.

Kao što je Erich Neumann istaknuo u svom klasičnom djelu Porijeklo i povijest svijesti, prije razvoja ove sposobnosti za individualnu svijest, „grupa i grupna svijest bile su dominantne… Pojedinac nije bio autonomni, individualizirani entitet s vlastitim znanjem, moralom, voljom i aktivnošću; funkcionirao je isključivo kao dio grupe, a grupa sa svojom nadređenom moći bila je jedini pravi subjekt.”

Gledano u tom svjetlu, sklonost pojedinaca da se danas uključi u grupnu identifikaciju nije samo opasnost za slobodu i stabilnost društva, već je to i regresija svijesti natrag u primitivnije psihološko stanje, a time i iz stajališta suvremenosti, patološka tendencija koju treba prevladati. Ili kako je to rekao Freud:

“Svaki pojedinac ima udjela u brojnim grupnim umovima – onima svoje rase, svoje klase, svoje vjere, svoje nacionalnosti, itd. – i također se može uzdići iznad njih do te mjere da ima djelić neovisnosti i originalnost.” – Grupna psihologija i analiza ega, Sigmund Freud

Academy of ideas/ATMA – Pripremila: Suzana Dulčić