Moja majka je imala samo jedno oko.
Mrzeo sam je, bila je sramota za nas. Ona je u mojoj školi spremala hranu za učenike i učitelje. Jednoga dana, moja majka je ušla u razred da me pozdravi. Kasnije su me drugovi zadirkivali. Bilo me je stid. Samo sto nisam propao u zemlju i želeo sam da moja majka jednostavno nestane.
Kada sam je ponovo video, rekao sam joj da me sramoti, i da je bolje da umre! Moja majka nije ništa odgovorila, samo me nemo gledala. Nisam zastao ni trenutak da razmislim o tome sta sam joj rekao, bio sam toliko ljut. Bio sam nezainteresovan za njena osećanja…
Želeo sam da odem od kuće i nikad više da je ne vidim. Učio sam puno i teško. Tako sam dobio priliku da odem u Singapur na studije. Tamo sam se oženio, kupio kuću i dobio decu. Bio sam sretan i zadovoljan svojim životom.
Ali jednog dana, moja majka je došla da me poseti. Nije me videla godinama niti je ikada videla svoje unuke. Pojavila se na vratima. Moja deca su počela da je ismevaju.. Ja sam se izvikao na nju:
-„Kako si se usudila da dođeš u moju kuću i da mi plašiš decu? Samo tako si se pojavila nepozvana. „Idi odavde odmah!“
Moja majka je samo tiho odgovorila –
-„Oprostite, mora da sam pogrešila kuću“ – i nestala…Nakon nekoliko godina, dobio sam pismo. Pozvan sam na godišnjicu mature. Ženu sam slagao da moram da idem na poslovni put. Posle proslave, iz neke radoznalosti svratio sam do svoje rodne kuće. Kada su me videli, susedi su mi rekli da je umrla. Ni jednu suzu nisam pustio. Predali su mi jedno pismo, za koje su mi rekli da je od nje…
Nema komentara