Postoji priča o drskoj žabi koja je jednom odbila druženje sa žabom krastačom, jer je nije smatrala svojim nivoom. Priča takođe govori da se, ubrzo nakon toga, žaba našla u poteškoćama i bila je prisiljena, s poniznošću, da žabi krastači zatraži oproštaj i da joj prizna da nije superiornija od bilo kog vodozemca.

Ono što se desilo sa žabom u ovoj priči isto je kao što se događa sa mnogim ljudima ili što se može dogoditi bilo kome u datom trenutku nečijeg života. Vrhunski pojedinci toliko su navikli da je njihov stav zakonit da se ne trude da ga zataškaju.

Šta znači biti ponizan?

Kao i uvek, trudimo se da različite koncepte definišemo na standardni način, koristeći pomoć rečnika.

Biti ponizan suprotstavlja se ispraznom ponosu koji ima previše veze sa samoljubljem i dostojanstvom pojedinca. Kada žaba u našoj priči odbije krastaču, to čini zato što je smatra ružnom, ali sa arogantnim stavom i dozom superiornosti.

U tom smislu, nasilničko ponašanje i moralna superiornost ne definišu ponizne ljude: radi se o razumevanju ko smo mi bez potrebe da neprestano podsećamo druge, kao da je sve to uspeh.

Kada praktikujemo poniznost?

Poniznost je istovremeno kvalitet i ponašanje koje nas stavlja ispred drugih i prema tome, možemo reći da se može primeniti na bilo koju radnju koju izvršimo. Na primer, u sledećim situacijama:

Otkrivanje sebe: razumevanje da svi imamo svoja iskustva i okolnosti i da ne možemo proceniti put kojim su krenuli drugi bez obuće.

-Priznavanje svojih grešaka i učenje da se izvinjavamo kad je to prikladno: ovo je možda jedno od najtežih ponašanja za nas da pretpostavimo, jer nas tera da se suočimo sa sobom. Iz tog razloga, znajući kako oprostiti i naučiti na greškama čini nas poniznima.

-Procenjujući ograničenja i slobode koje posedujemo: slobodni smo da odlučimo da krenemo prema jednoj budućnosti, a ne ka drugoj, ali uvek sa ograničenjima. Znajući koji nas nedostaci zadržavaju, pomoći će nam da ih na ponizan način prevaziđemo. Prepoznajte da živite u društvu i da ga, kao takvog, čine ljudi različitih vrsta, veće ili manje dobi, postojaniji ili inteligentniji itd. Poštujući jedni druge, uzimajući u obzir posebnosti svakog od njih, čovek može i dalje biti ponizan.

-Iskrenim hvaljenjem vrlina drugih: naša sposobnost da iskreno prepoznamo vrline ljudi oko nas na isti način na koji prepoznajemo svoje govori mnogo o nama. Nije licemeran način da se priđe drugima, već da se ljudima stavi do znanja da svi imamo vrednosti koje drugi cene, bilo da su već otkrivene ili tek treba da budu otkrivene.

Leptir nikada ne zaboravlja da je to bila gusenica

Uzimajući u obzir sve što smo rekli, poniznost ima toliku vrednost da će se oni koji je dosegnu uvek setiti kako da je sačuvaju, jer će moći da pronađu harmoniju i unutrašnji mir. Štaviše, znaju kako da se odmaknu od sujete i materijalne vezanosti za stvari.

Leptir će se uvek sećati da je bio gusenica, jer zna da bi svakog trenutka mogao pasti i shvatiće da poniznost i nisko samopoštovanje nije isto: iskazana poniznost je uvek lepa, ali samo kada prepoznajete ograničenja koje ne treba prevazići, jer bismo, naprotiv, mogli sebi naštetiti.

Poniznost nam omogućava da se usavršimo, da budemo ljubazni i bratski sa sobom, da upoznamo autentične ljude koji nas zaista vole, da vrednujemo napore da postignemo ono što nas čini srećnim, da pobegnemo od svog ega.

 

lamenteemeravigliosa

Nema komentara

Komentariši