Šta se podrazumeva pod neobičnim iskustvima? Uprkos imenu, oni nisu elementi koje treba povezati sa onim što obično nazivamo ludilom. U stvari, svi smo doživeli bar jedno.

Neobična iskustva su nestalne peripetije i vrlo često ih je teško logički protumačiti. Generalno, ovo su greške u percepciji ili halucinacije. Obično se javljaju kada mozak pogreši u ponovnoj obradi senzornih nadražaja.

U svakom slučaju, umesto da analiziramo uzroke ovih pojava, pokušaćemo da analiziramo proces i značenje koje mu se pripisuje. Ovo tumačenje zavisi od kulturnih faktora, ličnosti i verovanja. Prema tome, viđenje senke ili lica u praznom prostoru može dobiti vrlo različite konotacije u zavisnosti od toga ko ih živi.

Simbolizacija iskustava u oblaku.

Nenormalna iskustva smatraju se odstupanjima od normalnih svakodnevnih iskustava u okviru modela stvarnosti u kojem se pojedinac razvija. Mogu se tumačiti i sa pozitivnim i sa negativnim značenjem, a da se, međutim, ne svode na čiste patološke događaje. Thomas Rabeiron, sa odseka za psihologiju Univerziteta u Nantesu, sastavio je listu glavnih anomalnih iskustava:

Neobična perceptivna interakcija sa okolinom. Osećati, mirisati ili videti nešto čudno ili neobično.

Vid ili pojava abnormalnog ili gotovo halucinantnog prisustva. Ta iskustva mogu uključivati percepciju senke, ali i pogled na oblik sa više detalja.

Vantelesna iskustva. To su senzorne pojave desinhronizacije, u kojima se telo posmatra sa stanovišta treće osobe.

Iskustva blizu smrti. Na primer, koma ili indikacija tokom koje bi pojedinci mogli imati otkrivajuću viziju ili iskustvo.

Komuniciranje sa mrtvima. To su ljudi koji tvrde da osećaju prisustvo ili da su komunicirali sa pokojnicima.

Mistična iskustva. Reč je o astralnim putovanjima ili vezama sa bogovima i čudnim bićima.

Vanzemaljski napadi. Jedno od iskustava sa važnom kulturnom komponentom. To su iskustva koja su internalizovana, poput kontakta sa bićima iz drugog sveta.

Studijski model anomalnih iskustava

Važno je pojasniti da su ova iskustva klasifikovana na osnovu onoga što su pacijenti prijavili. Shodno tome, cilj naučnog pristupa ovim iskustvima nije subjektivna analiza njihove istinitosti, već psiholoških i organskih mehanizama koji intervenišu u njihovom formiranju. Ovi fenomeni su mnogo češći nego što opšta populacija misli i trenutno se proučavaju u sledećim disciplinama:

Neuronauka. Napredak neuronauke pomaže nam da razumemo neurološke procese povezane sa ovim pojavama, kao što su područja senzorne obrade i njihove promene izazvane spoljnim faktorima.
Psihologija. Fokusira se na psihološke varijable povezane sa fenomenom i, prema tome, na stvaranje modela pristupa.

Život sa tabuima

Većina ljudi koji doživljavaju nenormalna iskustva izbegavaju da traže stručnu pomoć iz straha da će biti uključeni u psihijatrijsku sliku. Stoga tumačenje ovih iskustava ostaje svedeno na verovanja subjekta, ignorišući pravi organski uzrok onoga što se dogodilo.

Mnoga istraživanja pokazuju da su halucinacije uobičajene za opštu populaciju i da su do njih došlo zbog pogrešne klasifikacije mozga.

Emotivni i uslovi okoline

Ekološki i emocionalni faktori utiču na halucinaciona iskustva na pozitivan ili negativan način. I lična istorija subjekta i njegova lična situacija biće fundamentalni u pripisivanju značenja.

Dinamička psihologija utvrđuje da su ovi procesi rezultat loše obrade emocionalnih iskustava. Stoga će subjekti težiti da eksternalizuju misli i ideje koje se ne podudaraju sa unutrašnjim sistemom.

Da li haluciniranje znači biti lud?

Generalno, halucinacije su povezane sa gubitkom presude. Iako se mogu javiti kod ljudi sa psihotičnim osobinama ličnosti, utiču i na ljude sa drugim osobinama ličnosti. Jasan primer je paraliza spavanja, fenomen koji pogađa veliki deo populacije i čiji je izgled povezan sa traumatičnim iskustvima.

Kulturna analiza neobičnih iskustava

Što se tiče specifičnog slučaja paralize spavanja, nenormalno iskustvo može biti način suočavanja sa traumom. S druge strane, među terapijskim modelima, znanje o organskim uzrocima pojave predstavlja osnovni deo lečenja.

Na nesreću, mnogi se oslanjaju na gruba objašnjenja povezana sa kulturnim verovanjima, kao i na alternativno „savetovanje“. Sve to kako bi se izbeglo psihijatrijsko savetovanje ili da bi bilo stigmatizovano (što obično pogoršava simptome).

Povezane osobine ličnosti

Ličnost se oblikuje od ranog detinjstva, tako da traumatično iskustvo može podstaći subjekta da apeluje na fantaziju kao odbrambeni mehanizam.

Slično tome, postoje mnoge osobine ličnosti tipične za pojedince koji žive ova iskustva. Neke od ovih karakteristika su:

-Psihička propustljivost. To su pojedinci koji uglavnom dozvoljavaju da ih preplave tuđe situacije. Često razvijaju takozvane patologije povezane sa empatijom.

-Velika fantazija. Ova karakteristika je tipična za subjekte koji izbegavaju racionalna objašnjenja i koji teže da se sklone u svet mašte.

-Preosetljivost i sugestija. Svaki uspeh drugih ostaje duboko urezan u savest, s posledicom da se lako pretvori u misao preživara.

-Otvorenost prema iskustvu. Karakteristično za subjekte predisponirane da doživljavaju takozvane mistične pojave.

Proces simbolizacije

Tako odbrambeni mehanizmi stupaju u igru. Ovi poslednji intervenišu kada je ideja ili događaj nepodnošljiv za savest. Toliko da ljudi imaju tendenciju da joj daju izmišljeno značenje, potiskuju epizodu ili je eksternalizuju. Konačno, prema Rabeironu, ovaj proces se odvija u dve faze:

Primarna simbolizacija. Ukazuje na tumačenje i transformaciju iskustava na neverbalnom nivou.
Sekundarna simbolizacija. U ovom drugom nivou, subjekt ponovo razrađuje verbalni opis iskustva. Shodno tome, ono što on opisuje kao neobična iskustva govori nam mnogo o njegovoj unutrašnjoj preradi.

Zaključci o neobičnim iskustvima: blizu nauke, daleko od tabua

Stoga možemo zaključiti da će čovekova interpretacija anomalnog iskustva direktno uticati na njegov život i mogući patološki razvoj. Napredak nauke pomaže biološkim i psihološkim objašnjenjima da steknu prednost nad mističnim i paranormalnim objašnjenjima. Do danas se pokazalo da se ovi fenomeni mogu veštački izazvati.

Konačno, mnogi zdravstveni radnici ne znaju šta da rade u ovim slučajevima; potrebni su im pravi alati za suočavanje sa ovim iskustvima bez potrebe da se pribegavaju direktno lekovima ili psihijatrijskom savetovanju.

Prevod: VLADARKA

Nema komentara

Komentariši