Jednom kada pročitate priču o sočnoj breskvi na neke stvari vjerovatno više nikada nećete gledati istim očima.

Možete biti najatraktivnija osoba na svijetu a istovremeno patiti u kući čovjeka koji ne vidi koliko vrijediš. Zamislite to ovako. Ti si najsočnija breskva na svijetu, svaki čovjek koji voli breskve bi bio oduševljen tobom. Sazrela si, pala si na zemlju i čekala da te neko pronađe.

Čovjek koji te je pronašao posmatrao te je čudno, razmišljajući da li da te ponese sa sobom. Pomislio je – ne želim da te drugi imaju. Stavio te je u svoju torbu, i ti – najsočnija breskva si tako srećna, tako ponosna na sebe što te je neko izabrao, što neko želi da budeš njegova.

Osjećaš se da si posebna vrsta i spremna si sebe dati toj osobi. Po dolasku kući ta osoba te ostavi na kuhinjskom stolu, i tako satima i satima samo prolazi kroz tebe. Počinješ shvaćati da ta osoba uopšte ne voli breskve. Počinješ shvatati da nije čak dovoljno ni što si najsočnija breskva na svijetu.

Počinješ shvatati da te je izabrao samo zato da te niko drugi ne bi imao. I tako stojiš na tom mjestu i polako truneš. Čovjek kojem si htjela sebe pokloniti želi da te ima pored sebe, ali ne želi da uživa u tvojoj ljepoti. Gledaš ga kako uživa u drugim stvarima, gledaš ga kao sa zadovoljstvom jede jagode.

Dok ti polako truneš i gubiš svoju ljepotu. Sva tvoja vrijednost propada kraj tog sebičnog čovjeka koji te nije znao imati, a nije htio ni dozvoliti da te drugi imaju. Ova metaforička priča u potpunosti objašnjava realnu stranu života mnogih ljubavnih veza.

Mnoge žene će se pokloniti muškarcu koji uopšte nije spreman da ih cijeni i voli kako zaslužuju. Neće ih znati voljeti, ali isto tako neće htjeti ni da ih neko drugi ima.

Nema komentara

Komentariši