Ovo je prvenstveno ženska tema: ubediš sebe da ti odgovara neodgovarajući muškarac, a zatim pokušavaš spojiti nespojivo.

​To je kao da uzimete komadić drveta, omotate ga testom, a zatim kažete: “Pokušavam da napravim kolač, a punjenje zbog nečega nije ukusno. Testo sam pravila i deblje, i tanje. I prvila u obliku kvadrata i kuglica. Postavljala i zvezdice. Šta da radim da bi punjenje bilo ukusno? Šta radim naopako? ”

15 znakova koji mogu ukazati da je osoba samoživa

Odnos – to je odušak, svet za dvoje

Ako nije takav! Zašto će ti takav muškarac. Jer on nije takav za tebe. Pa, nije tvoj i to je sve, to se događa. A s tobom je sve u redu. Nije u redu samo tamo gde nije tvoje mesto.

Ako malo nešto nedostaje u početku, ceo život može nedostajati. Želiš li, da nedostaje? Ako je tako, u redu to je tvoj izbor, to je takođe moguće, zašto ne. Onda ne pokušavaj da činiš nešto da bi bilo dovoljno. Samo prihvati i živi sa “nedostaje”. Sama si izabrala.

Mi, žene, smo majstorice da obmanemo sebe. Prvo izmislimo muškarca, onda prenesemo sva topla osećanja i predstave o tome kakav on treba biti, i onda se izneneđujemo što on uopšte nije takav. Pri tome on nikada nije bio takav, to je bilo jasno od samog početka.

Strah od procene drugih ljudi – KAKO ME DRUGI VIDE

Jednostavno smo odlučili da obmanemo sebe i poverujemo da on sada nije takav, da će se vremenom promeniti, ako mu damo šansu sve će biti u redu. A potom dajemo drugu, treću, i generalno ćemo davati šanse, sve dok se ne promeni, jer smo poverovali da će on postati drugačiji, da mu treba samo malo vremena.

Mislim da je rešenje pitanja u sledećem. Postoje stvari u kojima nam je lako da idemo na kompromis, ili u krajnjem to možemo učiniti.

I postoje stvari, koje se nikako ne mogu, bez obzira koliko želeli, kompromis je nemoguć. Teoretski je moguće, ali za nas je to stvar principa (časti, savesti ili vrednosti), da praktično nije moguće. Možete prevariti sebe a ispostavlja se, da se život ne može prevariti.

Isto je i sa osećanjima. Ako ih nema na početku, odakle će kasnije doći? Ona, iako izgleda da postaju jača (u nekim slučajevima), samo su veštački iznuđena i usmerena prema liku, a ne stvarnom čoveku. Možda negde i postoji muškarac koji se uklapa u tu sliku, ali to definitivno nije taj muškarac.

I žena uvek zna i oseća, da li je to pravi muškarac ili ne, a može tako da ubedi i prevari sebe da poveruje u to. Vreme prolazi, a ništa se stvarno ne menja. Stoga, ako postoji neusaglašenost u principijelnim pitanjima, čini mi se da ne treba natezati odnose, bolje je završiti ih u tom trenutku kada je očigledno postalo vidljivo.

​Odnos – to je odušak, svet za dvoje, mjesto oporavka, gde se isključuješ od problema, dijapazon koji te povezuje sa svim najboljim što postoji. Ako nije tako, tim više ako nije od samog početka (!), zašto će ti takav odnos?

Da, dešava se, da se nešto može spasiti – kada su ljudi pojeli puno soli zajedno, a ljubav je živa, i bilo je mnogo divnih trenutaka, a ako nije, tu već nema odnosa i nema se šta spasiti. Konj je umro – silazi. A ako je od samog početka odnos – dodatni izvor problema, nemira i frustracije, pobegnite iz njega, poželjno je na drugu stranu svemira, da ne bi bilo moguće vratiti se.

Srećna žena u životu se ne pita “šta da radim” ili “šta nije u redu sa mnom”, ako je došla sreća, naseljava se u blaženom osmehu, omotava nežnošću i odvodi u svoj svet. I poznaješ samo jedne oči u kojima se odražava tvoja sreća.

Pored takve sreće smiruje se srce …

Autor – Inna Makarenko