Verujem da svaka odrasla žena pamti ružne reči i djela njenih vršnjakinja koje je osetila na svojoj koži. Sigurna sam da je svaka žena bar jednom napravila ili rekla nešto ružno protiv one druge.
To kreće još u osnovnoj školi. Ne napuniš ni deset godina, a na svojoj koži osetiš izdaju. Možda si se poverila najboljoj prijateljici, rekla joj da ti doma stvari nisu baš onakve kakve bi trebale biti ili joj pokazala grudi koje su prerano počele bujati, a sledeći dan su se svi smejali dok si ti plakala.
To kreće još u osnovnoj školi i, što je najružnije, to kreće od devojčica. Devojčice, veruj mi, znaju biti puno gore od dečaka. Sposobne su napraviti klanove i zagorčati drugima život. Verujem da svaka odrasla žena pamti ružne reči i dela njeninih vršnjakinja koje je osetila na svojoj koži. Sigurna sam da je svaka žena bar jednom napravila ili rekla nešto ružno protiv one druge.
Najružnije tračeve o sebi čula sam od drugih devojaka, devojčica i žena. Jednom je osoba koju sam nazivala najboljom prijateljicom nagovorila celi razred da ne priča sa mnom zbog jebenih sličica.
Šta mislite kako se oseća dete koje niko ne pozdravi na hodniku, a u učionici se pretvaraju da je nema? Oseća se užasno.
Celi taj dan suzdržavala sam se od suza. Nakon toga, odlučila sam biti snažnija. Uvek bih vraćala ako me neko dira i branila bih one koji se nisu znali obraniti sami. Često sam se zbog toga svađala s drugima, ustajala sam i kada bih pomislila da neki nastavnik nije bio fer pa su mi često govorili da nisam ničiji odvetnik.
U srednjoj školi govorili su mi da se drogiram, da sam anoreksična i smejali mi se jer sam drugačija. Jednom je jedna devojka izmislila priču o tome da se jebem sa starijim čovekom samo zato što sam svako jutro dolazila autom u školu. Čovek koji me vozio bio je najbolji prijatelj mog tate i vozio je auto mog oca jer je moj otac invalid. Nekada bi se s nama u školu povezao i sused s petog, no ja sam svejedno bila drolja.
I znaš šta je isto svakoj toj priči? Svaku je izmislila žena.
Sinoć sam saznala da postoji topic na forumu koji služi za pljuvanje po mladim i uspešnim Instagramušama – kako ih nazivaju one koje nemaju pametnijeg posla. Dakle, to je virtuelno mesto za tračanje i vađenje nepostojećeg prljavog veša. Mesto je to na koje dođu ogorčene žene i devojke i pljuju po curama koje im nisu napravile ništa. Ili ipak jesu?
Zbog čega bi nekome smetala nečija boja glasa ili naglasak? Zbog čega bi nekoga živcirao nečiji ljubavni status ili fotografije s osobom koju voli? Zbog čega bi se žene virtuelno sastajale kako bi blatile i ponižavale druge žene? Zbog toga što su nesretne! Ako ti smeta tuđi uspeh, verovatno nisi postigla ništa u životu ili nisi zadovoljna postignutim….
Ako ti smetaju mlade žene koje su uspjele dići svoj glas, pokazati što znaju i svidjeti se tisućama drugih ljudi, imaš gadan problem. Nisam dugo čitala tračeve s foruma. Želudac mi nije otporan na ružne komentare i ogorčene jadnice koje doma nemaju pravo glasa pa ga ispuštaju na krivim mjestima. Ispustila sam telefon iz ruke i zaključila kako će žena ženi uvijek biti neprijatelj.
Kroz glavu su mi prošle sve one velike i snažne žene koje su se hrabro borile za naša prava. Zašto jedna drugoj niste podrška?
Čini li te blaćenje uspješne i ostvarene žene sretnijom osobom ili noću, kada ti zaspe nadrkani muž i djeca kojoj nisi nikakav primjer, plačeš ispred ogledala? U čemu je fora?
Fora je u tome što je svijet okrutno mjesto.
Nitko mi nije rekao da postoje zli i zavidni ljudi kada sam bila mala. Nitko ti, prije nego kreneš u školu, ne kaže – Ej, slušaj, u školi će biti gomila neodgojenih klinaca koji će te zadirkivati zbog pjegica i postoje curice koje se pretvore u prave zvijeri kada nitko ne gleda! Nitko ti ne kaže da će i kasnije u životu biti tako pa te takve stvari neprestano iznova iznenađuju jer se krećeš među ljudima koji su jedni drugima podrška i primjer koji treba slijediti.
Barem je tako kod mene. Okružena sam ljudima koji su divni, iskreni, a kada se udaljim od svog kruga podrške i inspiracije, naletim na gomilu onih koje sam sretala još u osnovnoj školi. Neki ljudi biraju nikada ne odrasti, ne mijenjati sebe, svoja uvjerenja i navike.
Ne kažem da smo savršeni, moji ljudi i ja, no sa sigurnošću vam mogu reći da noću, kada nitko ne gleda, nemamo potrebu pljuvati uspješne ljude i (očito) smo jedni od rijetkih koji se raduju tuđem uspjehu.
A žene? Žene će se smješkati jedna drugoj u lice, oduševljeno govoriti u deminutivima, a čim okrenu leđa nazvati onu treću i popljuvati svaku riječ koju su čule od one koja im smeta.
Takve žene, nažalost, nikada neće izumrijeti. Sastajat će se na kavama koje traju satima, a na dnu njihovih šalica talog je nešto prljaviji i teži. Sastajat će se u parkovima i na klupama, tračat će u redu za kruh i podrugljivo se smijati onima kojih se, zapravo, boje. One malo manje hrabre, nalazit će se u virtualnim sobama i pod lažnim imenima pisat će laži kako bi začinile svoje jadne živote.
Žene će ženama, nažalost, uvijek biti zmije.
24sata.hr
Nema komentara