Gde su nestali ambiciozni muškarci?
U poslednje vreme sve češće čujemo rečenicu: „Gde su nestali ambiciozni muškarci?“ Dok žene obaraju rekorde u obrazovanju, karijeri i ličnom razvoju, sve je više muškaraca koji deluju izgubljeno – bez cilja, bez inicijative, bez istinske želje da nešto izgrade sami. Umesto da ih uspeh inspiriše, neki biraju da se priklone gotovom – lepe se za snažne žene, ali bez stvarne volje da budu ravnopravan partner.
Promena uloga ili bekstvo od odgovornosti?
Nije sporno da se rodne uloge menjaju. Današnji svet traži fleksibilnost, empatiju i sposobnost saradnje. Ali ono što zabrinjava jeste činjenica da se u toj promeni neki muškarci ne pronalaze, već se povlače. Gube osećaj svrhe, takmičarski duh, pa čak i osnovnu potrebu za samostalnošću.
Nekada je muškarac bio taj koji je “gradio kuću” – ne samo bukvalno, već i kao simbol utemeljenosti i odgovornosti. Danas, sve češće, on je podstanar u životima žena koje su svoju kuću već izgradile. Umesto partnera – postaju prikačak.
Fenomen „lepljenja“ za uspešne žene
Uspešne žene privlače pažnju – obrazovane su, elokventne, samostalne, znaju šta hoće. Međutim, upravo to postaje mamac za muškarce koji su odustali od sopstvenih stremljenja. Umesto da grade paralelno, oni traže sigurnost u gotovom sistemu – žele da se “uvale” u tuđi trud, da budu uz nju dok ima snage, ali često bez ikakve namere da podnesu deo tereta.
Ono što je posebno ironično jeste da su ti isti muškarci neretko puni kritika – prema sistemu, prema ženama, prema društvu – ali kada je u pitanju konkretna akcija, rad, odricanje, trud… njih nigde nema. Postaju pasivni posmatrači koji traže da im neko drugi obezbedi smisao.
Zanimljivosti koje osvetljavaju problem
🔹 „Softboy“ fenomen – nova maska pasivnosti
U savremenoj pop-kulturi sve je popularniji lik tzv. softboya – muškarca koji je “osetljiv”, voli umetnost, introspektivan je, ali često koristi tu sliku da prikrije pasivnost i izbegavanje odgovornosti. Takvi muškarci mogu delovati kao „duhovna“ alternativa „toksičnom muškarcu“, ali često izbegavaju konkretne životne izazove – posao, karijeru, porodicu. Njihov šarm je često površan, a iza njega se krije izgovor za nedelovanje.
🔹 Psihološka studija: Muški identitet u krizi
Istraživanje koje je sproveo Pew Research Center pokazalo je da veliki broj mladih muškaraca u razvijenim zemljama oseća konfuziju u vezi sa sopstvenom ulogom u društvu. Gube se između tradicionalnog modela muškosti (hranitelj, zaštitnik) i modernih zahteva za emocionalnom pismenošću, ravnopravnošću i fleksibilnošću. U toj praznini – mnogi jednostavno odustaju.
🔹 Sponzoruša u novom obliku?
Nekada se pojam „sponzoruša“ vezivao isključivo za žene, ali današnji odnosi otkrivaju novu pojavu – muškarce koji svesno biraju uspešne, stabilne partnerke i očekuju da ih one „povuku“ kroz život. Oni često ne nude ni emocionalnu stabilnost, ni ambiciju, ali vešto balansiraju šarmom, lažnim samopouzdanjem i rečima podrške – dok u praksi, ne rade ništa.
🔹 Netflix rom-kom sindrom
Pop-kultura često romantizuje lik muškarca bez posla, bez plana, ali sa „dobrim srcem“. Serije i filmovi šalju poruku da je ljubav dovoljna, čak i kad neko ne zna ni kako će platiti sledeći račun. Problem je što se ta romantična slika preliva u stvarni život, gde žene u vezi često ostaju i partner i roditelj i finansijer – dok se „on još traži“.
Psihološki koreni problema
Ova pojava nije nastala iz ničega. Višedecenijska tranzicija društva, gubitak tradicionalnih muških modela, nedostatak očinskih figura, prezaštićenost u detinjstvu – sve su to faktori koji su doprineli formiranju generacija koje nisu naučile da se bore. Muškarac koji ne zna šta znači odgovornost, red i kontinuitet – teško da će sam stvoriti nešto vredno.
S druge strane, žene su – zahvaljujući borbi za ravnopravnost – naučile da se snalaze u različitim okolnostima, da balansiraju i da grade bez oslonca. I tu dolazimo do raskoraka: one žele partnera, ali dobijaju teret.
Šta je rešenje?
Ne radi se o tome da žena treba da se “smanji” da bi muškarac mogao da se “oseća dovoljno muški”. Rešenje leži u osnaživanju muškaraca – ali ne lažnom muževnošću i praznim frazama o “alfa energiji”, već kroz stvarnu izgradnju identiteta, kroz rad na sebi, kroz razvijanje ciljeva, strasti i samostalnosti.
Muškarci moraju prestati da se plaše uspešnih žena i početi da postaju uspešni ljudi. Ne u finansijskom smislu isključivo – već kroz integritet, jasnoću, inicijativu. Umesto da se lepe za jake žene, neka postanu dovoljno jaki da zajedno grade.
Nema komentara