Karma se određuje našim govorom

Govor oblikuje našu karmu — i to se ne odnosi samo na duhovne ljude, već i na one koji teže materijalnom uspehu. Veština govora i slušanja ozbiljno se izučava u svim poslovnim školama. Čak i u kriminalnim krugovima, da bi neko napredovao u hijerarhiji, mora da nauči da kontroliše svoj jezik. Tamo se često citira Budina izreka: „Čovek se može ubiti rečju.“

Tri minuta besa mogu uništiti prijateljstvo koje traje deset godina. Reči snažno oblikuju našu karmu. Možete se baviti duhovnim razvojem i humanitarnim radom godinama, ali ako uvredite uzvišenu ličnost, možete izgubiti sve — na svim nivoima — i degradirati u niže oblike postojanja. Odakle to dolazi? Od uvreda.

Vedska astrologija kaže da je planeta Ketu odgovorna za uvrede. Ketu je brz, reaguje odmah. S jedne strane donosi oslobađanje, ali s druge — kada je govor negativan, brzo oduzima sve duhovne i materijalne plodove koje smo stekli.

U vedskoj kulturi svako je bio učen da pazi na svoj govor. Dok neko ne progovori, teško ga je proceniti. Tek kad govori, razlikuje se mudrac od budale. Reč nosi ogromnu energiju. Stručnjaci koji imaju suptilnu percepciju tvrde da ljudi koji često psuju, viču ili govore uvredljivo, dobijaju crnu mrlju na svom suptilnom telu — koja se, nakon godinu-dve, može razviti u maligni tumor.


Govor je manifestacija životne sile

Najuzvišenija svrha govora je izgovaranje molitvi, mantri i razgovor o temama koje nas približavaju Bogu. Naravno, govor koristimo i za svakodnevne potrebe i komunikaciju, ali najvažnije je da ne preterujemo. Ajurveda kaže: „Govor je izraz prane.“

Prana je životna energija, sila univerzuma. Što više prane imamo, to smo zdraviji, uspešniji i harizmatičniji. Najviše prane se troši upravo tokom govora — naročito ako kritikujemo, ogovaramo, psujemo ili se žalimo. Statistike pokazuju da je čak 90% sukoba rezultat negativnog govora o drugima.

Najuspešniji ljudi su oni koji umeju lepo da govore i da obuzdaju jezik. Bhagavad-gita kaže da je uzdržanost u govoru — govoriti istinu prijatnim rečima. Grubi ljudi zauzimaju najniža mesta u svakoj hijerarhiji. Ovo se odnosi i na države.

Obratite pažnju: zemlje u kojima se neguje kultura govora — poput Japana ili Nemačke — beleže veći uspeh. Iako i tamo primećujemo opštu kulturnu degradaciju, uključujući i govor, što se direktno odražava na ekonomiju i duhovni život. Na Istoku, čovek koji ne ume da obuzda jezik smatra se primitivnim, ma koliko bio obrazovan.


Naš govor — naša karma

Važno je znati: kad kritikujemo druge, preuzimamo njihovu lošu karmu i osobine koje im zameramo. Tako deluje zakon karme. Isto tako, ako hvalimo nekoga, usvajamo njegove pozitivne kvalitete. Zato nas Vede uče da govorimo o Bogu, o svecima i njihovim osobinama. To je najlakši način da razvijemo božanske osobine u sebi.

Ako želite da usvojite neki kvalitet, čitajte o osobi koja ga poseduje, ili razgovarajte o njoj. Odavno je primećeno da postajemo slični ljudima o kojima razmišljamo i govorimo. Zato i zapadni psiholozi savetuju: pričajte i razmišljajte o uspešnim i harmoničnim ljudima. Ali što smo više ispunjeni zavišću i egom, teže nam je da kažemo nešto lepo o drugima. Treba vežbati nekritikovanje.

Jedan moj klijent je po horoskopu trebalo da oboli te godine, ali nije. Pitao sam ga šta se promenilo. Rekao mi je da je odlučio da više nikoga ne kritikuje — i primetio je da mu se život značajno poboljšao, kao i duhovna praksa.

Ko nas kritikuje, zapravo nam predaje svoju pozitivnu karmu i preuzima našu negativnu. Zato su Vede učile da je korisno biti kritikovan.


Kako govor utiče na karmu?

U Mahabharati se kaže: ako nešto planiraš da uradiš, nemoj nikome govoriti o tome. Onog trenutka kada to izgovoriš, verovatnoća uspeha opada za čak 80% — naročito ako to poveriš zavidnoj i pohlepnoj osobi. Zato oni koji govore malo i promišljeno — postižu više. Ne rasipaju energiju.

Još jedno jednostavno pravilo: ako učinimo neko dobro delo i pohvalimo se time, istog trenutka gubimo dobru karmu koju smo tim činom stekli. Hvalisavac retko šta postigne.

Zato se nikada ne treba hvaliti svojim postignućima — jer tada gubimo plodove koje smo mukom zaradili.


„A ti, kad daješ milostinju, neka ti ne zna levica šta čini desnica, da tvoja milostinja bude u tajnosti; i Otac tvoj, koji vidi u tajnosti, sam će ti uzvratiti javno.“

(Jevanđelje po Mateju 6, 3–4)

Autor: Rami Blekt

Nema komentara

Komentariši