Razumevanje zašto se zaljubljujemo u određenog muškarca ili ženu, a ne u druge, izazov je koji već dugo privlači pažnju psihologa. Emocije se ukorjenjuju u našem mozgu na način koji je teško razumeti. One su po prirodi spontane i gotovo magično prodiru u našu ličnost i naše želje.

Privlačnost se često zasniva na nekim potrebama kojih nismo svesni, na određenim težnjama i željama koje se verovatno javljaju kod određenih tipova ljudi, a ne kod drugih.

 

Zaljubljeni mozak

Kada istražujemo procese koji se dešavaju u našem mozgu kada smo zaljubljeni, gubimo pomalo očaranosti i magije i krećemo se prema hladnijem svetu u kome nas određuje hemija. Endorfin, enkefalini i feniletilamin odgovorni su za našu euforiju i sreću; oni su ti koji nam daju injekciju pozitivnih emocija. Ali šta je to što aktivira ovaj proces i zbog čega se naš mozak zanima za određenu osobu, a ne za drugu?

 

Teorija 1: porodična sličnost

Ponekad nas privlače ljudi zbog kojih se osećamo dobro jer nas na neki način podsjećaju na naše roditelje. Činjenica ove vrste donosi nam sigurnost i samopouzdanje. Osećamo privlačnost jer su nam subjekti poznati i boravak sa njima daje nam osećaj prijatnog afiniteta.

 

Teorija 2: korespondencija

Druga teorija je “korespondencija”: prema naučnicima, kada se zaljubimo, činjenica deljenja sličnih iskustava, prolaska kroz iste stvari, sličnih ukusa i vrijednosti ima veliku težinu. To je dobar način da izaberete životnog pratioca: svi ovi aspekti čine život lakšim i uzbudljivijim. To je druga vrsta afiniteta i veoma obogaćuje.

 

Teorija 3: divljenje

Dešava se da se divljenje pretvori u ljubav. Dešava nam se sa onom osobom koja nam deluje kao uzor, u kojoj vidimo vrline, težnje ili dimenzije koje smo oduvek želeli za sebe i koje na neki način nikada nismo dostigli. U ovim slučajevima privlačnost obično osećamo prema osobama koji se veoma razlikuju od nas: privlače nas pojedinci koji su sigurni u sebe, ekstrovertirani i preduzimljivi, dok smo mi malo nesigurniji i stidljiviji. Suprotnosti se međusobno privlače jer se, na kraju, dopunjuju i zadovoljavaju potrebe jedni drugih.

 

Teorija 4: pitanje hemije

Mnoga istraživanja potvrđuju važnost takozvanih „feromona“. To su supstance koje luče neke žlezde prisutne na usnama, pazuhu, vratu i preponama. Neprimetni su,to je miris koji stvara senzacije, nešto jedinstveno u svakoj osobi i koji nas na neki način definiše.

To su najpoznatije teorije formulisane o zaljubljivanju; objašnjavaju zašto se osećamo privlačnost prema jednom tipu osobe, a ne prema drugom. Da li su istinite ili ne, vreme će pokazati i videćemo to sami: kada zaslepljujuća faza zaljubljenosti izgubi svoj intenzitet, tada ćemo moći da sagledamo stvarnost.

 

Prevod i obrada Ana Muratović – bebamur.com

Nema komentara

Komentariši