Photo by ALLAN FRANCA CARMO from Pexels

Postoje različite teorije o tome kako dolazi do Narcisoidnog poremećaja ličnosti.

Neki psiholozi prate NPL do zapostavljanja ili zlostavljanja u ranom djetinjstvu a drugi ukazuju na pretjerano povlađivanje djeci od strane njihovih roditelja, koji nisu u stanju da odrede granice kod ispunjenja zahtjeva njihove djece. Drugi tvrde da se NPL javlja u odraslom dobu. Neki tvrde da narcisoidnost doživljava svoj vrhunac u srednjem dobu a onda se polako topi kako čovjek stari.

Drugi su mišljenja da narcisi stalno ostaju isti, s tim što imaju sve veću tendenciju da padaju u depresiju kako postaju stariji, jer njihove grandiozne fantazije se ne ostvaruju a ni oni sami ne izgledaju više onako dobro kao prije. Narcisi koje sam ja poznavala oduvijek su bili takvi a kako su starili tako su bivali još gori, međutim, imali su dramatične regresije ličnosti nakon smrti njihovih roditelja i drugih ljudi koje su smatrali autoritetima i koji su prethodno igrali određenu ulogu u smislu kontrole narcisovog neprimjerenog ponašanja.

Da, i jedna hronična depresija kod njih postaje očigledna kad uđu u 40-te godine, mada ona može biti uvijek prisutna. Depresivan narcis naravno optužuje cijeli svijet za svoja lična razočarenja a nikad samog sebe.

U suštini, narcisi nisu sposobni ili voljni da poklanjaju povjerenje svijetu ili drugim ljudima kad se o ostvarivanju njihovih prohtjeva radi. Možda su bili rođeni od strane roditelja koji nisu bili u stanju da se emotivno povežu s njima, pa su odatle još kao djeca naučili da se ne mogu ni na koji način oslanjati na druge ljude. Možda NPL počinje kasnije, kad nametljivi ili izopačeni roditelji ne dozvoljavaju djetetu prihvatanje mišljenja ili vrijednosti drugih ljudi.

Možda se narcisizam javlja u djetinjstvu u slučajevima kad se roditelji prema djetetu odnose kao prema nekom malom bogu ili kralju. O čemu god da se radi, narcisi su se odlučili na to da nikoga ne vole. U svojim maštarijama oni su utopljeni u same sebe, perfektni su i nije im potrebno ništa što bi im neko drugi mogao pružiti. Njihovi životi su siromašni i sterilni; cijena koju plaćaju za svoje zlatne fantazije je velika: oni nikada neće dijeliti jedan san za dvoje.

Sa jednim narcisom je moguće imati relativno glatke međusobe odnose i te odnose je moguće održavati kao takve tokom jednog dužeg vremenskog perioda.

Međutim, prvi uslov za tako nešto je – držanje distance: a tako nešto je jednostavno nemoguće u slučaju da živite s narcisom. Držanjem na odstojanju i sa samo povremenim i kratkim kontaktima, moguće je ostvariti dobre odnose sa narcisima. Nadalje, moraćete se prema njima ponašati kao prema djeci: dajte im šta god da žele ili im je potrebno kad god oni to zatraže, ali nemojte očekivati da će vam se oni odužiti.

Nemojte očekivati od njih neko veliko interesovanje za vaš vlastiti život (niti ih trebate uopšte opterećivati svojim vlastitim problemima), nemojte očekivati od njih da će biti u stanju da vam pruže bilo šta što vam je potrebno ili što želite, ne očekujte od njih da vam se izvinu ukoliko su vas uvrijedili ili da pokažu neku pažnju vašim osjećanjima.

Međutim, morate imati na umu sljedeće: oni nisu djeca; djeca se razvijaju i rastu te im je pažnja potrebna samo tokom jednog kraćeg perioda, nakon čega oni postaju sve više samostalni, te tako i u stanju da se brinu o samima sebi, dok narcisi nikada ne prevazilaze svoju potrebu za posvećivanjem pažnje njihovim djetinjastim potrebama, tokom 168 sati sedmično.

Odrasli narcisi su veoma zahtjevni, morate im posvećivati mnogo vremena i energije, isto kao malim bebama, s tim što kod njih nećete biti u situaciji da se radujete njihovom odrastanju i napredovanju, na osnovu onoga što su isisali iz vas. Dok će vam novorodjenčad uzvraćati vašu ljubav, odrasli narcisi su veoma slični vampirima: oni će uzeti od vas sve što im možete dati, dok vam ničim neće uzvraćati; nakon što vas isisaju do kraja, prokleće vas i odbaciti kao smeće koje više nije vrijedno trošenja njihovog dragocijenog vremena.

Pored fizičke udaljenosti, od narcisa je veoma bitno držati i emocionalnu distancu. Oni su veoma dobri kod održavanja konvencionalnog personaliteta kod površinskih odnosa s ljudima koji im apsolutno ništa ne znače, a ulagivaće vam se do maksimuma ukoliko imate nešto što bi oni mogli iskoristiti – ili, ukoliko vas iz određenog razloga smatraju autoritetom.

U nekim slučajevima, oni će postupati prema vama tako da ćete vi to zabunom protumačiti kao njihovu ljubav. Međutim, ako pokušate da im se približite, oni će vam reći da previše tražite od njih. Ukoliko im kažete da ih volite, oni će vas početi smatrati svojom imovinom ili nečim sličnim privjesku, te će tako i postupati s vama. Ta nagla promjena, iz jednog korektnog odnosa prema vama u otvoreno zlostavljanje je prilično šokantna i zbunjujuća.

Kada postanu svjesni da ste emocionalno vezani za njih, oni će početi da vas koriste kao neki predmet, odnosno, postupaće s vama kao s nekim komadom namještaja. Ukoliko se budete protivili, oni će vam zamijerati u smislu kako vi njih ne volite istinski, jer da ih volite, onda bi ih pustili da rade s vama šta hoće. Ukoliko bi vi bili toliko bezobrazani, pa se drznuli da pokažete svoju vlastitu pamet i dušu, oni će vas onda odbaciti kao neku pokvarenu igračku, zajedno sa svim vašim prijateljima.

Dakle, tačno je to da je moguće održavati normalne odnose sa narcisima, međutim pitanje je koliko je to uopšte vrijedno truda. Ukoliko su neki članovi vaše porodice narcisi, onda primite moje duboko saučešće. Ukoliko radite s nekim ljudima koji su narcisi, onda se preporučuje da ih stalno držite na oku, kako bi ste se mogli zaštititi.

Narcisi ne razmišljaju bogznakako pametno, bez obzira na njihov IQ. Oni misle da se pravila (u vezi bilo čega) ne odnose na njih, vole da traže kojekave prečice ili se služe prevarama kad god smatraju da uz njihovu pomoć mogu nekažnjeno da prođu.

Da ne pominjemo njihovu pakost, arogantnost, laži i ostalo. Narcisi se osjete ugroženo i reaguju s bijesom ukoliko se izrazi i najmanje neslaganje s njihovim idejama a pogotovo ako se otvoreno ukaže na neke njihove greške. Pored toga, iz njihovih zlokobnih usta imaćete priliku SVAŠTA da čujete, tako da ukoliko nastavite da radite s njima, možete očekivati da ćete često morati da čistite smeće koje su oni ostavili iza sebe, da ćete zbog njih izgubiti svoje prijatelje, i uopšte rečeno, velike nevolje će se pojaviti, prije ili kasnije.

Jedna od najkarakterističnijih crta narcisa je da često govore kontradiktorne stvari.

Oni će to bukvalno činiti u sklopu jedne te iste rečenice, bez da im zastane dah u grlu. To može biti nešto trivijalno (npr., u smislu šta žele da ručaju) ili nešto ozbiljnije (kao npr. da li vas vole ili ne). Kad ih upitate šta su htjeli da kažu nečim, oni će čak negirati da su nešto rekli, iako je to bilo samo par sekundi prije – stvarno, kako vam je uopšte moglo pasti na pamet da su oni ikad tako nešto rekli?!? Vi trebate otići kod doktora na psihički pregled!

Oni će osporavati ČINJENICE.

Lagaće vam o stvarima koje ste zajedno uradili. Pogrešno će navoditi ono što ste im rekli. Ukoliko se ne slažete s njima, oni će vam reći da lažete, da ste sve izmislili ili da ste ludi.
Narcisima nedostaje jedna razvijena savijest a jedino što njih sputava ili koči, to je strah od kazne ili gubitka njihove reputacije – mada, opet, to se često ne može vidjeti u nekoj običnoj konverzaciji s njima ukoliko vam nije poznato to kakvom oni smatraju svoju reputaciju i šta oni misle o tome kako ih drugi ljudi vide, što je često van svakog dodira sa objektivnom realnošću.

Njihova moralna inteligencija je na nivou jednog petogodišnjeg ili šestogodišnjeg djeteta; jedina pravila koja oni priznaju su ona koja su posebno nametnuta, dozvoljena, zabranjena, ili opravdana od strane onih ljudi koje oni lično poznaju i smatraju ih autoritetima.

U svakom slučaju, od narcisa se može očekivati da će raditi nezakonite ili nedozvoljene stvari, ili da će povrijediti nekoga ukoliko smatraju da mogu proći nekažnjeno, odnosno, da ih niko ne može pri tome zaustaviti (tj. njih nije briga šta ćete vi misliti osim ako vas se ne boje).

Narcisi su zavidni i takmičarski orjentisani na način koji je težak za razumeti.

Na primjer, jedna narcisoidna osoba koju sam poznavala se jednom prilikom toliko razjarila nakon što je vidjela u nekom magazinu jedan članak – ne zbog njegovog sadržaja, nego zato što je smatrala da je ona sama mogla napisati nešto slično tome. Možda je mogla, ali nije. Oni stalno porede sebe (kao i sve ono za šta misle da njima pripada, kao npr. njihovu djecu ili namještaj) s drugim ljudima i njihovom imovinom. Narcisi misle da ukoliko oni nisu bolji od sviju ostalih, onda su gori od bilo koga na cijelom svijetu.

Narcisi generalo preziru druge ljude. Čini se da to u svom korijenu potiče usljed njihovog nedostatka empatije, a izražava se kroz jedan odbojan stav prema osjećanjima drugih ljudi, kao i prema njihovim željama, potrebama, brigama, imovini, poslu itd. To je takođe povezano i sa njihovim generalno negativnim pogledom na život.
Narcisi su:

(a) ekstremno osjetljivi na svaku kritiku i

(b) veoma kritički nastrojeni prema drugim ljudima. Oni očekuju da se na njih treba gledati kao na neka superiorna, perfektna, nepogrešiva, božanska bića (ako ne kao na neka božanstva, onda bar kao na nekoga ko sjedi s božje desne strane) — u svakom drugom slučaju oni će se smatrati bezvrijednim. Kod njih nema nikakve sredine, kao što je slučaj sa običnim, normalnim ljudima.

Oni ne mogu tolerisati ni najmanje neslaganje s njima. U stvari, ako im kažete, “Nemoj molim te, to opet činiti, – to boli,” narcis će to ponoviti još žešće, kako bi dokazao da je bio u pravu prvi put; njihovo rezonovanje otprilike ide ovako: “Ja sam dobar i pravedan čovjek i ja ne mogu da činim ništa pogrešno; odatle, ja te nisam povrijedio i nemoj sada da me lažeš…” – nakon ovakvih njihovih reakcija, normalan čovjek često ne može lako doći sebi.

Bilo kako bilo, narcisi su prirodno svirepi, kako u sitnicama, tako i u krupnijim stvarima, zato što oni poklanjaju pažnju svojim fantazijama a ne vama, međutim, masnice i ožiljci koji ostaju na vama su ISTINSKI, a ne plod vaše mašte. Tako, bez obzira na to koliko blago vi pokušavali da im sugerišete da se poprave ili da potraže pomoć, oni će reagovati samo na jedan od dva moguća načina: napašće vas ili će se povući.
Budite oprezni ukoliko se odlučite da zađete u zmajevu pećinu – narcis će reći BILO ŠTA, oni će odbaciti bilo koga prilikom pokušavanja da opravdaju same sebe a onda će očekivati da se stvari odmah vrate na staro stanje ili status quo.

Oni će vas napasti (ponekad i fizički) i istresti na vas tovar žuči, uvreda, prezira, pogrda, prijetnji itd., a onda – nakon što se dobro istresu, naglo će se ohladiti osjećajući se mnogo bolje: “Uh, sada se osjećam bolje. A gdje smo ono stali?!” Kad se oni osjete bolje, to isto će takođe očekivati i od vas.

Oni će vam reći da ste niko i ništa, da ste bezvrijedni, a kratko nakon toga će izjaviti kako vas vole. Ukoliko se usprotivite takvom njihovom ponašanju prema vama, oni će vam odgovoriti, “Pa, ti jednostavno moraš da me prihvatiš onakvog kakav jesam. (Bog me je načinio ovakvog, on mene voli, a ti si odviše glup/a da bi razumjeo/la moju vrijednost.)”

Druga “kazna” kojoj vas narcis može izložiti je ta da vas isključi iz svog veličanstvenog društva – to se može pretvoriti u jednu farsu, jer ukoliko ste stigli do te tačke, onda se sigurno već neko vrijeme sami molite za spasenje: “Dragi Bože! Kako da se izvučem iz svega ovoga?” Narcis će očekivati da ćete vi biti očajno pogođeni nakon što vas je on/ona lišio/la svoje božanske pažnje, tako da kad mu (ili njoj) opet zatrebate, nakon određenog vremena – narcis će očekivati od vas da ste naučili svoju lekciju i biće voljan/na da vam se vrati. Ukoliko ste stvarno naučili lekciju, ne puštajte ga/je ni blizu a telefon slobodno isključite (doduše, možete koristiti “telefonsku sekretaricu”.)

Oni ne mogu shvatiti da imaju jedan mentalni problem; oni smatraju da su uvijek drugi ti koji nisu normalni i koji treba da se promijene. Terapije mogu biti od pomoći samo u slučajevima kad neka individua želi da se promijeni, međutim, bez obzira na to što narcisi mrze svoje istinsko ja, oni ne žele da se promijene – umjesto toga, oni bi htjeli se svijet promijeni. Tako će oni cijelo vrijeme kritikovati i žaliti se na sve i svašta.

Obično postoji nekoliko osoba koje narcisi ne smiju da diraju, i o kojima neće izreći ni najmanju kritiku, čak i da se radi o ljudima koji su po svojoj prirodi prevaranti ili kriminalci. To su obično ljudi od kojih su narcisi užasnuti ili nasmrt isprepadani, mada oni to neće priznati, nego će tvrditi kako ih poštuju ili vole; očigledno, narcisi nisu u stanju da razlikuju strah od ljubavi.

Narcisi su netrpeljivi i svirepi u svom ponašanju ali su generalno pasivni i nedostaje im inicijativa.

Narcisi su naivni, ranjivi i patetični, bez obzira na svu njihovu arogantnost i svirepost. Oni imaju dosta razloga za svoju paranoju i cinizam, njihovu podmuklost, prevrtljivost i izvrdavanje. Oni su toliko izvan dodira s drugim ljudima i onim što se dešava oko njih da su vrlo podložni ekploataciji. U drugu ruku, usljed svoje površne pažnje, nisu u stanju da primjete kad njih neko iskorištava.

Narcisi su grandiozni. Oni žive u jednom vještačkom svijetu svojih fantazija o apsolutnoj moći, genijalnosti, ljepoti itd.Frojd je za njih govorio da se ti ljudi ponašaju kao da su zaljubljeni u same sebe. Oni su zaljubljeni u jednu idealnu sliku sebe – ili žele da budu u ljubavi sa tim svojim lažnim ja; veoma je teško reći šta se tu stvarno dešava.
Kako sto je slučaj sa svima koji su zaljubljeni, njihova pažnja i energija se skreće sa onih svakodnevnih aktivnosti na njihove voljene. Narcisoidne fantazije su statične, — oni su se zaljubili u svoj odraz na ogledalu, ili tačnije, u vodi nekog jezera, tako da svako kretanje izaziva mreškanje vode i brisanje odraza u njoj; tako da bi mogli jasno vidjeti svoj veličansveni odraz na površini vode, oni moraju da ostanu perfektno mirni.

U svojim fantazijama, narcisi ne vide sebe da rade nešto posebno, osim da im se ljudi neprestano dive.

Nadalje, oni ne vide te svoje zamišljene slike kao neki potencijal koji bi se jednog dana mogao pretvoriti u stvarnost, ukoliko budu imali sreće ili sve bude išlo kako treba: oni vide te slike kao jedan istinski način kako oni žele da budu viđeni sada, upravo u ovom momentu.

Ponekad su narcisističke fantazije spektakularno grandiozne – kao npr. oni mogu zamišljati sebe kao Isusa, nekog drugog sveca ili heroja; ili nekog božanstva čiju su sliku vidjeli u nekoj knjizi; međutim, to mogu biti i neke bizarnije ličnosti, kao npr, iz crtanih romana, ilustracije iz nekih popularnih magazina itd…

To njihovo vještačko samofantaziranje je obično statično u vremenu, te tako jedna te ista slika može da se proteže još iz njihove mladosti; tako možemo vidjeti kako se neka žena narcis još uvijek čvrsto drži retro-trendova i proživljava sliku perfektne žene iz 60-tih godina, koju je davno vidjela u nekom magazinu za žene, dok muški narcisi mogu da se zakače za imidž nekog heroja iz stripova koje su čitali u mladosti. Narcisi više vole slike nego priče, oni vole mirne slike a ne one koje se kreću, kao npr, na nekom filmu, tako da ne baziraju svoje fantazije na nekim filmovima ili TV serijima.

Grandioznost može da ima mnogo različitih oblika – žena narcis može da uvjeri samu sebe kako je ona perfektan model ženstvenosti, kako upravo ona predstavlja onaj standard s kojim bi sve ostale žene trebalo upoređivati; a onda će ona pokušati da silom natjera svoje kćerke da izgledaju i ponašaju se isto kao ona. One će teško izlaziti na kraj sa kćerkama koje imaju duža ili kraća stopala od njihovih, veće ili manje grudi, drugačije zube ili ukoliko se njima više sviđaju neke druge boje.

Muškarci narcisi mogu takođe biti zaneseni svojim vlastitim izgledom, mada je kod njih češće nego kod žena da prebace težište na svoj inteligenciju ili važnost svoje profesije, odnosno, posla kojeg obavljaju – nije bitno o kojem se poslu radi, ukoliko ga on radi, onda je to po svojoj definicije daleko važnije od bilo čega što bi vi uopšte mogli raditi.
Narcisi koje sam poznavala takođe su imali čudne predstave o religiji, posebno u smislu vjerovanja kako su oni na neki način posebni božji ljubimci; Bog njih voli, tako su oni izuzeti od svakodnevnih pravila i obaveza: Bog njih voli i želi da budu upravo onakvi kakvi jesu, tako da oni mogu raditi sve ono što se njima sviđa – mada, naravno, taj narcisoidni Bog ima mnogo stroža pravila kada su u pitanju svi drugi, uključujući i vas, naravno.

Narcisi imaju malo smisla za humor.

Oni ne razumiju viceve, pa čak ni najednostavnije zagonetke. Nemaju smisla za humor. Oni ni ne pričaju viceve, osim što ponekad imaju ispade sarkazma. To je zato što im nedostaje empatija, pa ne mogu da razumiju kontekst i afektivne riječi ili neku radnju a vicevi, humor i komedija uveliko zavise od konteksta i afektivnosti.

Oni su specijalisti u sarkazmu prema drugima, dok nisu u stanju da budu ironični.

Ukoliko vam se nešto što oni kažu ili urade učini komično, to nije zbog njihovog smisla za šalu, nego ste vi pogrešno razumjeli nešto što su oni mislili sasvim ozbiljno. Oni u svom pokušavanju pretvaranja često prave parodiju tako da pri tome mogu izgledati smiješno mada je nenamijerno s njihove strane i oni su toga nesvjesni. Za vas bi bilo najbolje da im tada ne date na znanje da ispadaju smiješni.

[Međutim, neki narcisi imaju tendenciju da se sprdaju na račun drugih ljudi, da ponavljaju viceve za koje su čuli od drugih da su smiješni, međutim, poznavanje stvari koje su ljudima smiješne nije isto što i imati smisla za humor.]

Narcisi imaju neobičan osjećaj za vrijeme. Oni kao da nisu svjesni da se stvari vremenom mijenjaju ili jednostavo uopšte nisu svjesni da vrijeme prolazi. Godine mogu da prođu i da ne ostave na narcisu nekog većeg traga. Narcisi često izgledaju, ili misle da izgledaju, prilično mlađi nego što stvarno jesu; taj njihov mladoliki izgled je predmet njihovog ponosa, a neki od njih će to naglašavati držeći se još uvijek modnih trendova koji su bili aktuelni kad su oni bili u svom zlatnom dobu.

Ponekad se čini da oni imaju veoma selektivnu memoriju – sa velikim rupama u njihovom sjećanju. Tu se radi o nekoj vrsti “tačkaste memorije”, npr. oni će se sjećati malo čega iz njihovog djetinjstva, ali će imati iznenadne napade sjećanja na neke situacije u kojima su se zadesili prije 20 ili 30 godina, kad će se sjećati imena svih sudionika tog događaja, kako su oni bili obučeni, šta je ko rekao, kakvu je grimasu ko prilikom toga napravio, kakve su vremenske prilike bile itd. Oni su obično ti koji su u tim događajima bili glavni junaci.

Narcisi nisu nimalo fleksibilni i autorativno se ponašaju. Oni žele uvijek da budu neki autoriteti a takođe vole da se druže s ljudima koje smatraju autoritetima. Često se fanatično pozivaju na mišljenje ljudi koje oni smatraju autoritetima, kao što su njihovi roditelji, učitelji, doktori, neke kolege itd.

Narcisi imaju čudne radne navike. Normalni ljudi rade zbog nekog određenog cilja ili ishoda, pa čak ako se samo radi o plati. Normalni ljudi mjere stvari po tome koliko su potrošili (vremena, rada, energije) da bi ostvarili željene rezultate. Normalni ljudi ponekad požele da se odmore ili opuste, odnosno, dovoljno slobodnog vremena kako bi se mogli baviti stvarima koje ih interesuju ili zabavljaju.

Izvor: VLADARKA

Nema komentara

Komentariši