Tokom pandemije gripa 1918. godine, neke sestre su se razbolele, a druge nisu. Da li je to bio nedostatak vitamina D?

Iz izveštaja se jasno vidi da su doktori i medicinske sestre u bolnicama izloženi visokom riziku od Covid-19.

Pre jednog veka, tokom pandemije 1918, medicinsko osoblje je podjednako bilo podložno gripu.

Jedan od najvećih problema tada bio je nedostatak medicinskih sestara. Kako su se razbolele, briga o pacijentima pogoršala se i bolnice su počele da vracaju pacijente kuci. Međutim, bolnica za hitne slučajeve, koja je osnovana u Sjedinjenim Američkim Državama, radila je drugačije. Čini se da je režim na otvorenom tamo služio zaštiti osoblja  od infekcije.

„Neprocenjivi incident ovog tretmana je činjenica da se na otvorenom imunitet medicinskih sestara i lekara ogromno povećava, ostavljajući im da obavljaju veliki deo posla sa kojim se suočavaju.”

Medicinski tim bolnice na otvorenom u Camp Brooksu, u Bostonu, sastojao se od 45 medicinskih sestara i pomagala, 15 lekara, 20 ljudi iz sanitarnog korpusa i 74 službenika. Navodno je samo šest medicinskih sestara i dva sluzbenika razvilo grip. A u pet od tih slučajeva izloženost virusu gripa možda se odvijala izvan bolnice. Ako su ove brojke tačne, ljudi su mnogo sigurnije radili tamo nego drugde u to vreme.

Kamp Brooks otvoren je 9. septembra 1918. i zatvoren mesec dana kasnije. Tokom tog perioda, 351 teško oboleli pacijent je bio na lečenju. Od toga, 36 ih je umrlo. Prema Villiamu Brooksu, koji je bio general hirurg iz Državne garde Masačusetsa, uslovi u drugim bolnicama nisu bili tako dobri. Jedan od njih primio je 70 obolelih od gripa i u roku od tri dana jedna četvrtina ih je umrla. Takođe se razbolelo 17 medicinskih sestara.

Brooks je izjavio da je razlog što pacijenti ne stoje dobro u običnim bolnicama zato što im je potreban „maksimum“ svežeg vazduha da bi se oporavili. Prema njegovom mišljenju, takve bolnice im to ne bi mogle pružiti – koliko god bile dobro provetrene. Takođe je rekao da pacijenti protiv gripa moraju biti pod direktnom sunčevom svetlošću, što nisu mogli u običnoj bolnici.

Dezinfekcija i ventilacija

Jedna stvar na kojoj su Villiam Brooks i njegov tim insistirali je da pacijenti oboleli od gripa dobijaju svež vazduh u svako doba – i danju i noću. U to vreme, zdravstveni zvaničnici i lekari verovali su da se grip i mnoge druge infekcije prenose vazduhom. Mislili su da ih svež vazduh i sunčeva svetlost sprečavaju da se šire. Takođe, prema zdravstvenim stručnjacima tog perioda, disanje čistog vazduha smanjuje rizik od ponovne infekcije i unakrsne infekcije i pomaže pacijentima da se izleče.

To nisu bile nove ideje. Florence Nightingale pisala je o njima krajem 1850-ih. Tokom kasnih 1960-ih, naučnici su otkrili da svež spoljni vazduh zaista može ubiti bakterije i viruse – i to čini danju i noću. Davne 1918. godine, ta dezinfekciona svojstva mogla su biti ono na što je hirurg general Brooks aludirao kada je pisao o svežem vazduhu. Uostalom, insistirao je na maksimalnom provetravanju i noću, kao i tokom dana. Ako je to slučaj, ključ za očigledan uspeh bolnica na otvorenom može biti to što su pružali aseptično, ili hirurški sterilno okruženje, non-stop.

Ovo bi minimiziralo virusno opterećenje kojem su bile izložene medicinske sestre i pacijenti. Možda je zato manje sestara zahvatilo grip. I opet, tokom dana, oni i njihovi pacijenti bili su na suncu kada kada je vreme dozvoljavalo. Poznato je da je sunčevo ultraljubičasto zračenje najvažniji prirodni inaktivator virusa. Postoje dobri dokazi da ubija virus gripa.

Ili je to bio vitamin D?

Još jedna korist od izlaganja suncu je da pomaže u održavanju zdravih nivoa vitamina D. Danas medicinske sestre i ostalo bolničko osoblje provode duge sate radeći u zatvorenom prostoru i izloženi su riziku od nedostatka vitamina D.  Nizak nivo vitamina D može ih dovesti u opasnost od niza zdravstvenih problema – uključujući respiratorne infekcije. Isto važi i za druge ranjive grupe kao što su starije osobe i osobe koje žive u porodici. U trenutnoj pandemiji koronavirusa vitamin D, ili njegov nedostatak, zaista bi mogao biti veoma važan.

Vitamin D je možda promenio pandemiju 1918. godine. Ali vitamin D otkriven je tek kasnije. Dakle, lekari nisu znali za to ili njegove koristi. Jednako tako, niko nije znao sa kojim se patogenom suočavaju još 1918. godine. Neki od simptoma bili su tako teški da lekari nisu bili sigurni da je to grip.

Sva tri?

Još nije sigurno da li sunčeva svetlost ubija koronavirus. Ali bilo bi iznenađujuće da nije tako. Jednako tako, ne možemo biti sigurni da ga sveži vazduh ubija. Ali s obzirom na osetljivost drugih virusa na njegove germicidne efekte – faktor otvorenog vazduha – čini se da verovatno i postoji.

Vitamin D može pomoći i u prevazilaženju virusa, mada to još uvek ne znamo. Nisu objavljeni rezultati bilo kakvih kliničkih ispitivanja. Medicinsko razmišljanje se dosta promenilo od pandemije gripa 1918. godine. Ali sunčeva svetlost, vitamin D i svež vazduh u kombinaciji mogu još uvek da zaštite medicinske sestre i lekare od infekcije. Možda bi i oni mogli pomoći drugim ugroženim ljudima, sve dok se brinu na suncu. Naravno, i dalje se mora poštovati politika društvenog distanciranja – i ruke se moraju prati.

Prevod VLADARKA Autor Richard Hobday

Nema komentara

Komentariši